Mate Baštijan/Matko Bastian bio je srce i duša "Naše sloge" tijekom jednoga desetljeća, punio je svojim tekstovima stupce i stranice ovih prvim istarskih hrvatskih novina, ali je u duši prvenstveno bio pjesnik, darovit pjesnik. Grehota je da sva njegova djela nisu sakupljena i tiskana u knjigu

"Naša sloga", poučni, gospodarski i politički list, objavila je 26. studenoga 1885. godine da "našega Mata neima više medju živućimi. Jučer još kroz dan veseo i žilav, na večer okolo 11 satih preselio se naglo u vječnost". Preminuo je Mate Baštijan/Matko Bastian (1828.-1885.), svećenik, političar i književnik, jedan od osnivača i urednika prvih hrvatskih istarskih novina, preporoditelj, tijesni suradnik biskupa dr. Jurja Dobrile. Imao je brata blizanca Ivana, koji je likovni autor Franine i Jurine, a on je bio dugogodišnji pisac ove popularne kolumne Naše sloge.

Baštijani (Bastiani) su na Kastavštinu došli iz Kranjske, bili su sitni zemljoposjednici i za ondašnje prilike nisu bili siromašni. Mate i njegov brat blizanac Ivan, rođeni su u selu Baštijani kod Kastva 5. rujna 1828. godine. Mate je umro 25. studenoga 1885., Ivan 11. ožujka 1886. Naša sloga tom prigodom piše: "Na groblju sv. Ane počiva naš Ivan blizu brata Mata, koji nas je prije tri mjeseca rastužene ostavio. Na sviet došli su zajedno, živili su nerazdruživo a napokon ujedinila jih i smrt, dao Bog te uživali i na drugom svietu bolji život zajedno!"

Sloboda naroda vrhu svega

Mate Baštijan (i njegov brat Ivan) osnovnu naobrazbu stekao je u Sv. Mateju (Viškovo) kod svećenika Jurja Premude. Nižu gimnaziju i prva dva razreda više gimnazije polazio je u Rijeci (1841.–1846.), da bi školovanje nastavio u zagrebačkoj gimnaziji (1846.–1848.), gdje mu je hrvatski jezik predavao Vjekoslav Babukić (1812.-1875.), preporoditelj i jezikoslovac, jedan od najbližih Gajevih suradnika. U nekrologu Naša sloga piše da ga "godina 1848. zateče s bratom Ivanom i sa još više mladih istarskih Hrvatah u glavnom gradu kraljevine Hrvatske. Njegova živa narav, žarko rodoljubno srdce i pjesnička duša, sve to nije moglo a da se živo nekosnu vatrenog mladića. Našeg Matu nalazimo svuda medju nadobudnom mladeži, gdje riečju i djelom radi za svetu hrvatsku stvar".

Prof. Vjekoslav Spinčić o Baštijanu pak piše: "Bivši u Zagrebu u burnoj godini 1848., pristao je svom svojom velikom dušom uz narodni pokret za oslobodjenje naroda od tudjega gospodstva, te je težnja za slobodom ostala njegovom vodiljom kroz cijeli njegov život. Pjevao je o njoj kao i o narodnim svetinjama već u sjemeništu u Gorici, pak kasnije kratko kao kapelan u zapadnoj Istri, te kao srednjoškolski vjeroučitelj u Trstu, kakovim je svršio svoj blagotvorni život. Već prije osnuća Naše Sloge bio je on poznat kao domoljub, pjesnik, pisac, dopisnik Nevena, Pozora, kasnije Obzora, Svetozora. Poznali su ga osobito Hrvati Istre, te se k njemu uticali za savjet i pouku u narodnim stvarima. Od osnutka Naše Sloge do pred svoju smrt vodio je Mate Baštijan narodni život Hrvata Istre. Skoro deset godina ju je uredno uredjivao, pisao za svaki broj politički pregled, najčešće i uvodni članak, sastavljao vijesti ili dopise po onom, što je pismeno ili usmeno doznavao".

Kao bogoslov tršćanske biskupije Mate se školovao u središnjem sjemeništu u Gorici, pa je teološke studije završio u Trstu. Za svećenika, zajedno s bratom Ivanom, zaređen je 1853. godine. "Kano mladomisnika posla ga tadanji poglavar u njegovu užu domovinu, u ljubljenu Istru, da tamo vrši težku svećeničku dužnost." (Nota bene: autori životopisa Matka i njegova brata Ivana nisu jedinstveni koje su godine bili zaređeni za svećenika, neki navode godinu 1852., drugi 1853. godinu. U nekrologu Naša sloga piše da je Mate zajedno s Ivanom zaređen 1853. godine. Trebalo bi vjerovati Našoj slozi i autoru nekrologa, jer je Mate ipak bio dugogodišnji, plodni djelatnik ovih novina, ali svi ostali relevantni izvori kao godinu ređenja navode 1852., što je godina početka njihova duhovnoga djelovanja u Istri).

Glavni suradnik Naše sloge

Mate je kapelan u Umagu i Crnom Vrhu, Ivan pak službuje u Bujama. Svi su biografi jedinstveni da su braća-blizanci 1856. godine napustili Istru i preselili u Trst gdje će ostati do kraja života; djelovali su kao vjeroučitelji i ujedno razvili veliku nacionalno-političku aktivnost. Mate je vjeroučitelj u školama sestara milosrdnica, pa u talijanskoj gimnaziji, a od 1875. godine u pomorskoj školi, koja je u Trstu kao prva javna pomorska škola otvorena 1753. godine. Ivan je talentirani samouki slikar. Za đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera nabavljao je i procjenjivao slike, kanio je studirati slikarstvo u Rimu, ali se to nije ostvarilo jer nije dobio stipendiju.

Boraveći u Istri, Mate se upoznao "temeljito sa mukotrpnim stanjem našeg seljaka", zato je o nepravdi mogao pjevati: Sve što imaš / mili rode, jesu: stiene, suze / glad i pjesma, oluje i suše.

Zajedno s grupom istarskih preporoditelja ostvario je ideju biskupa Jurja Dobrile o pokretanju lista Naša sloga, čiji je prvi urednik bio svećenik Antun Karabaić, a Baštijan njegov pomoćnik. Do smrti je jedan od glavnih suradnika, srce i duša ovoga lista. Iz jednoga pisma svećeniku Ernestu Jelušiću 1869. godine doznajemo da je Mate novinu htio nazvati Istarska straža i tiskati je u Rijeci.

Naša sloga je prvi veliki poduhvat preporoditeljskog pokreta u Istri. U drugoj polovici 19. st. narodni prvaci, narodnjaci, koje Istarski razvod naziva "dobri ljudi verovani", pokreću borbu za hrvatsko-talijansku ravnopravnost u školstvu, sudstvu i upravi, te protiv nastojanja talijanskoga liberalnog građanstva za talijanizacijom Hrvata. Biskup Juraj Dobrila i njegovi suradnici, među kojima je Mate Baštijan, narodnjačka je generacija, pokret, što djeluje na načelima Strossmayerova liberalnog katolicizma i južnoslavenske ideologije, i zanose se idejom ujedinjenja Južnih Slavena. Nova generacija istarskih preporoditelja, predvođena trolistom Matkom Laginjom - Vjekoslavom Spinčićem - Matkom Mandićem - grade narodni pokret na pravaškoj ideologiji Ante Starčevića, prilagođenoj istarskim prilikama. Zanose se vizijom Hrvatske u kojoj pripada i Istra.

Baštijan je napisao više članaka političkog, društvenog i kulturnog sadržaja, satire i šaljivo-poučne tekstove "Diple babinoga Marka", pa razgovore "Med Markom i Grgom" te popularne i rado čitane razgovore između dva izmišljena istarska lika, Franine i Jurine, čiji je prvi razgovor objavljen je u Našoj slozi 16. kolovoza 1871. godine.

Nježna pjesnička duša

Članke ne potpisuje svojim imenom i prezimenom. Pseudonim mu je Omišljanin. Ostavio je tri nedovršena djela: tragediju Zadnji kapetan kastavski u kojoj obrađuje poznat događaj iz 17. st. kada su Kastavci bacili u lokvu svog kapetana Frana Morelija; religiozni ep Trsatijada u kojem pjeva prijelaz Gospe iz Loreta na Trsat, te junačko šaljivi ep o zidanju Lovranske lože.

Baštijan je ipak prvenstveno nježna pjesnička duša, uživa u carstvu poezije i ljepote, sebe smatra svećenikom vila. Daroviti je pjesnik; počeo je pisati već u gimnaziji u Rijeci, na latinskom jeziku, da bi ubrzo pisao hrvatskim jezikom. Prvu pjesmu, "Liburjan, sa vrha Učke na povratku u Domovinu", objavio je u "Nevenu" 1855. godine, zabavno-poučnom časopisu, koji je u nakladi Matice ilirske izlazio u Zagrebu od 1852. do 1858. godine, jedini hrvatski književni časopis za Bachova apsolutizma. Mate melankolično piše i čežnje za milim domom, kao što će to kasnije činiti njegov imenjak, Mate Balota: "Da te vidim, mili dome, Kako mi se bijeliš, Kako mi se na selašča, I gradove dijeliš. Da te pitam, kako si mi; Zimu zimovao? Da te pitam, kako si mi; Ljeto ljetovao? Crnu, pustu, krutu zimu; I mučno i stradno; Suho, sparno, dugo ljeto; I žedno i gladno. Tebi nema plodnih polja, Ni s plavnih ravnina; Al si tajnih drugih puna, Strostrukih milina."

Grehota je što njegova djela nisu sabrana i tiskana. Studiju o pjesmama Kastavca, Matka Baštijana, objavio je u Viencu 1889. godine pjesnik, novinar i nakladnik Marin Sabić (1860.-1923.; u Puli pokrenuo list Il diritto croato 1888. godine): pjesme se odlikuju lijepim, čistim i jedrim pjesničkim govorom, jednostavnošću i neposrednošću izražaja i slike. Sabić o Baštijanu piše: "Pjesnik bogatog i razvijenog unutrašnjeg života te lijepih umjetničkih sposobnosti, pjesnik koji je mogao podnijeti poređenje s evropskim pjesnicima svoga vremena, spušta se sa svojih pjesničkih visina čiste umjetnosti i prilazi prezrenom, zapuštenom i nepismenom čovjeku našega jezika u Istri da ga - pjesmom - budi, uči i diže na novi život. Je li time povrijedio svetinju umjetnosti? Nije!"

Članak o Matku Baštijanu, istarskom preporoditelju, zaključujem njegovim opisom Istre: Zemlja koju svojim Tko natapa znojem, Božja je i njegova - On je svoj na svojem.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• FULVIO TOMIZZA (1935.-1999.): Riječima i djelima pisao i živio convivenzu - suživot