U Hrvatskoj je lani ubijeno 18 žena. Dvostruko je to više nego godinu ranije, kada je zabilježeno 9 femicida. Statistika jasno pokazuje porast nasilja nad ženama, a situaciju potvrđuje i Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne Kuće Istra, ustanove koja od 2006. godine pruža pomoć žrtvama nasilja i bori se za sigurnost žena u Istri.

Unatoč predanom radu institucija i nevladinih organizacija, obiteljsko nasilje i dalje je prisutno u mnogim obiteljima.

Skloništa na tajnim adresama

- Nasilje je u porastu, iako su ovi praznici, za razliku od prijašnjih godina, začudo protekli donekle mirno. Obično se nama nekako pred Božić i Novu godinu povećava potražnja za smještajima, no ove godine toga nije bilo. Trenutačno je, nakon blagdana, pritisak dosta velik i eto ja kažem u svim tim teškim trenucima možemo biti sretni i zadovoljni da ženama s djecom možemo pružiti konkretnu pomoć. Dakle, sad se nekako zahuktalo da se traži pomoć u savjetovalištima, dok smještaj u skloništima traži jedan manji broj žena, priča nam Černjul sa kojom razgovaramo u ugodnom i sigurnom ambijentu prostorije savjetovališta u kojoj je ispričano mnogo teških priča.

Jadranka Černjul, voditeljica Sigurne kuće (Snimila Doria Mohorović)

Od 2006. godine kroz ovo savjetovalište Sigurne kuće, kao i još jedno na drugoj lokaciji, prošlo je više od 1.200 žena. Mnogima je trebao savjet, drugima razgovor, a trećima utočište gdje se mogu osjećati sigurno.

- Iza tih brojki stoje ljudi s teškim pričama, teškim djetinjstvima. Mnogi nasilnici i sami dolaze iz nasilnih obitelji. Kao društvo trebamo jako puno poraditi na tome, jer i na globalnoj razini se svašta događa i to neminovno utječe na obitelji. Moramo poraditi na siromaštvu, ekonomskim nejednakostima i edukaciji, smatra Černjul i dodaje da se posljedice sve više manifestiraju i u nasilju među djecom te tragičnim situacijama u školama.

Godišnje desetak hitnoća

- Žene kod nas ostaju do šest mjeseci, ali po potrebi im omogućujemo dulji boravak kako bi se financijski osnažile i pripremile za samostalni život. U slučaju hitnih situacija, tijekom vikenda ili blagdana, žene i djecu privremeno smještamo u hotele, u suradnji s policijom i centrima za socijalnu skrb. Godišnje imamo oko desetak hitnih slučajeva. U takvim situacijama radimo brzo kako bismo žrtve što prije sklonili na sigurno, priča nam Černjul.

Naglašava da je najopasniji period kad nasilnik shvati da ga je supruga ili partnerica napustila. Tada nastupi izljev bijesa i onda je upitno što može napraviti. Nerijetko to završi i tragično.

- Nažalost, vidimo da je u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina, zabilježeno 414 femicida. To su podaci do studenog 2024., a sada je brojka i veća. Ove godine je ubijeno 18 žena, što je devet žena više nego prošle godine. Ogroman je to broj i stvarno zabrinjavajući, i to u jednoj Hrvatskoj gdje se u posljednjih 20 godina stvarno aktivnije govori o tom problemu. Sad imamo u svakoj županiji skloništa, govori Černjul i dodaje da je od njihovog osnutka, kad je bilo sedam autonomnih skloništa u Hrvatskoj, taj broj porastao na više od 20.

- Ono što žalosti je da žene u skloništima ostaju sve duže i duže. Mi s njima u međuvremenu radimo na osnaživanju, na pronalasku posla, na smještanju, na ekonomskoj neovisnosti. Često imaju ponude za posao, ali mnogi poslovi nisu prihvatljivi, jer su to uglavnom mlade žene koje imaju malu djecu. I sada, ako uspijemo, a uglavnom majkama uspijemo naći vrtić ili jaslice za djecu na području Pule i Istre, jer nam stvarni izlaze u susret, onda se žena nekako osnaži, pronađe posao, a onda i podstanarstvo, ako nema gdje. Na klimavnim nogama, ali krene u neki normalniji život. A zašto duže? Mi zapravo svjesno ostavljamo ženu, ako je našla posao, da ostane kod nas dva, tri mjeseca, da bi si plaću mogla staviti sa strane i uplatiti najam. Dok je kod nas ima sve besplatno. Radimo sa ženama i na svemu, ali i na tom financijskom vođenju kućanstva, jer mnoge od njih nisu imale ni pristup financijskim sredstvima, jer svu blagajnu drži partner. Uglavnom otac prima i dječji doplatak, a često se pokazalo da ga potroši na kockanje, cigarete i alkohol, govori sugovornica.

Teško psihičko nasilje

Ističe da većinom u Sigurnu kuću dolaze mlađe žene, no imali su i najstariju korisnicu od 82 godine nad kojom je nasilje vršio sin.

- Nije uvijek nasilje u odnosu muž - žena. U porastu je i nasilje djece nad roditeljima, najčešće nad majkom, a uglavnom je to muško djete, iako ima i slučajeva kada je to kćerka. To je gotovo uvijek ekonomske narave, dakle pritisak sina na majku da prepiše stan, da mu daje novac, od one jadne mirovine. Često su to problematični sinovi. ovisnici o drogi, alkoholu, i onda tu bude i fizičkog nasilja, priča nam.

A iako je fizičko nasilje najprepoznatljivije, suočavaju se i s dosta slučaja gdje fizičkog nasilja uopće nema.

Sa zlostavljanom ženom radi se na njenom osnaživanju, na pronalasku posla, na ekonomskoj neovisnosti...(Freepik)

- Radi se o teškom psihičkom nasilju. Žene dođu pa kažu, "šta da vam ja kažem, pa ne mogu reći da me ikada udario, ali ja više ne mogu", i onda kad ispriča to psihičko, sadističko nasilje, to je katastrofa. Ženu maltretiraju cijelu noć s raznim pitanjima, s izljevima ljubomore, prepričava nam Černjul.

Veliki problem i dalje su zakonodavne prepreke.

- Imamo puno posla, puno izazova, dosta zakonskih prepreka, jer nam dolaze žene koje nemaju riješen status, strankinje su, udale su se s našim čovjekom koji ima državljanstvo. Ona čeka državljanstvo, zbog čega ju partner često puta ucijenjuje, a ona to prihvati jer nema drugih mogućnosti. Mučne su te situacije, žena ovdje nema nikoga, daleko je od svoje države, ne želi se vratiti iz razno raznih razloga tamo odakle je došla. Mnoge su imale i teška djetinjstva i nemaju se gdje vraćati, priča nam Černjul. Osim Hrvatica i državljanki Bosne i Hercegovine i Srbije, imali su i korisnice iz Ukrajine, Brazila i Filipina. Tek nekoliko korisnica, koje se mogu nabrojati na prste jedne ruke, vratile su se nasilnicima.

Svi su nasilnici isti

Upozorava da nasilnici dolaze iz svih društvenih slojeva - od građevinskih radnika do visokoobrazovanih intelektualaca.

- Svi su nasilnici isti, stručna sprema, obrazovanje i položaj ne igraju ulogu. Svi su isti, samo imaju drugačiju tehniku. Nasilnik je nasilnik. Imali smo supruge visokopozicioniranih političara koje nisu imale potrebe doći zbog financijske potpore, već radi razgovora. U našem savjetovalištu diskrecija je zajamčena. Nijedna od nas ne iznosi to nigdje, ni s najbližim ukućanima. Drugo, ako dogovorimo termin za sastanak, ženu pustimo da priča po dva, tri sata koliko je potrebno, i onda kada ode, zagrli nas i kaže, jako ste mi puno pomogli, a mi nismo ništa rekle. Ljudima treba da ih neko sasluša. Isto treba reći da jedna poznata osoba u gradu neće ići u Centar za socijalnu skrb, jer je neminovno da se mora kod portira javiti, da mora netko nešto zapisati pa to negdje treba biti evidentirano... Kod nas toga nema. I zato nam se jako rado žene obraćaju, upravo zato što smo mi drugačiji, kaže Černjul.

S korisnicama rade četiri stalno zaposlene na puno radno vrijeme i psihologinja na pola radnog vremena, uz dvije vanjske suradnice - psihologinju i pravnicu. Dodaje da kod njih žene mogu dobiti i informaciju od odvjetnice što se tiče rastave, stjecanja alimentacije i drugog, osim kod imovinsko-pravnih slučajeva.

- Otvorile smo vrata Sigurne kuće 2006. godine, ali pripreme za to trajale su čitavo desetljeće, prisjeća se Černjul, koja je svoj rad započela kao predsjednica Udruge žena i članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Istarske županije, a bila je i dugogodišnja gradska vijećnica. Kako kaže, ključ uspjeha bio je rad u suradnji s vlastima, lokalnom zajednicom i institucijama.

Prve godine rada bile su obilježene velikim društvenim previranjima, uključujući dolazak izbjeglica i migracija.

- Žene su ostajale bez posla ili bi išle u Italiju, muževi su odlazili na ratišta ili u inozemstvo, a djeca su ostajala sama. Situacija je bila katastrofalna. Naša udruga tada je obilazila Istru s kamionima hrane, skupljali smo donacije i pomagali onima kojima je to najviše trebalo, opisuje Černjul.

Jedan od osnovnih principa rada Sigurne kuće u Istri je omogućiti ženama osjećaj neovisnosti i dostojanstva.

- Nismo htjeli da se žene u skloništu osjećaju kao u instituciji, već da žive što je moguće normalnije, kao podstanarke koje same kuhaju, brinu o djeci i vode svoj život, objašnjava. Ističe da im je u radu značajna brza reakcija policije, što, kaže, funkcionira poput švicarskog sata. Rad Sigurne kuće Istra financira se kroz Ministarstvo, Županiju, ali i brojne natječaje i suradnju s istarskim gradovima i općinama.

Povezane vijesti

• Alarmantni pozivi Sigurnoj kući Istra sve su češći. Očajna mlada žena zavapila: "Dolazio je kući pijan, govorio da sam odvratna. POMISLILA SAM NA SUICID"
• Odbor za ravnopravnost spolova o femicidu: Važno je primijeniti zakon i slušati žrtve
• Kazne za femicid treba drastično povećati: Preslabe su i nisu odvraćajuće