U Trstu i u rodnim Juricanima stvarao je i pisao, zavičaj mu postaje scenografija za emocije njegovih likova, otud romani Materada i Djevojka iz Petrovije. Ako je Mate Balota - Mijo Mirković bio opsjednut likom i djelima Labinjana, Matije Vlačića, protestanta, istim žarom istraživao je i pisao Fulvio Tomizza o biskupu Petru Pavlu Vergeriju ml., koji se također priklonio protestantizmu

"Duboko proživljavajući rascjep zavičaj-dijaspora (otići će u egzodus nakon što su svi otišli, uključivši njegovu obitelj), Tomizza moralno, mentalno, emotivno nikada zapravo neće pristati na neizbježan poratni izbor ili otići ili ostati, ili Jugoslavija ili Italija, ili Hrvat ili Talijan... Tomizza u svojim djelima zagovara humanizam umjesto nabujalog patriotizma, na obje obale Jadrana, Soče i Dragonje", napisao je književnik Milan Rakovac o književniku Fulviju Tomizzi.

Književnik Rakovac proslavio je krajem lanjske godine 80. rođendan. Tomizza bi gasio svojih osamdeset i pet svijeća sutra, ali se preselio u vječnost. Počiva na groblju u Materadi, svojoj rodnoj župi.

Četiri desetljeća stvaralaštva

Fulvio Tomizza rođen je u Juricanima kod Materade, 26. siječnja 1935. godine, od oca Ferdinanda, trgovca i sitnog zemljoposjednika, i majke Margherite Frank - Trento. Nakon pohađanja biskupijskoga sjemeništa u Gorici i klasične gimnazije u Kopru, upisao je studij romanskih jezika i književnosti na Beogradskom sveučilištu. Neko je vrijeme boravio u Beogradu i bavio se kazalištem, potom se u Ljubljani posvetio filmu. Nakon Londonskoga sporazuma kada je Istra pripala Hrvatskoj/Jugoslaviji iselio se 1955. godine u Trst, gdje je bio urednikom kulturnog programa talijanske državne televizije.

Riječ je o iznimnom autoru talijanske književnosti koji je bio djelatan gotovo četiri desetljeća, od 1960. do 1999. U Tomizzinoj prozi konkretni lokalni krajolik postaje scenografija za emocije njegovih likova. Opus mu se može podijeliti na suvremeni i povijesni, kao i na istarski i ‘neistarski’. Književni likovi često su različitih etničkih i jezičnih pripadnosti i dio su posebna autorova svijeta. Tim je karakteristikama Tomizza pribrojio i konfesionalnu različitost: u romanima koji su tematizirali Istru prisutna je pučka religioznost i njezino odbacivanje u ime nove ideologije nakon Drugog svjetskog rata, pa židovstvo karakteristično za grad Trst i naposljetku protestantizam.

Europski pisac s granice

Prva su mu djela "Materada" (1960.), roman po kojem su ga kritičari svrstali među europske pisce s granice, te "La ragazza di Petrovia" (1963., Djevojka iz Petrovije) i "Il bosco delle acacie" (1965., Bagremova šuma). Ta su tri romana objavljena potom pod naslovom "Trilogia istriana" (1967.). Nakon domoljubnih tekstova slijede djela nadahnuta povijesnim temama. Plod njegova dugotrajna istraživanja je biografski roman o biskupu Pietru Paolu Vergeriju ml. "Il male viene dal Nord", I–II, 1984.(Zlo dolazi sa sjevera).

Romanom "Quinta stagione" (Peto godišnje doba, 1965.) ušao je u suvremene tokove talijanske književnosti (nagrada Selekcije Campiello). I u romanu "L’albero dei sogni" (1969., Stablo snova, nagrada Viareggio) bitna je autobiografska komponenta, element koji u gotovo ukupnom književnom stvaralaštvu Talijana u Istri i Rijeci dobiva vrijednost mita i simbola talijanstva i istarstva. "La città di Miriam" (1972., Mirjamin grad) složena je ljubavna priča, da bi roman "La miglior vita" (Bolji život, 1977.) bilo njegovo najbolje djelo.

Iznimno plodan pisac

Slijedilo je razdoblje iznimna stvaralaštva: "Ieri un secolo fa" (1985.); "Gli sposi di Via Rossetti" (Mladenci iz ulice Rossetti, 1986., nagrada Selekcije Campiello; roman "Quando Dio uscì di chiesa" (1987., Kada je Bog napustio crkvu); "L’ereditiera veneziana" (1989., Venecijanska nasljednica); "L’abate Roys e il fatto innominabile" (1994.); "Franciska" (1998.); "La casa col mandorlo" (2000., Kuća s bademom) i dr. Roman "Destino di frontiera" (1992.), po autobiografskoj komponenti blizak romanu ispovijesti, optužba je nasilja i potresnih zbivanja što ih je prouzročio raspad komunističke Jugoslavije.

Od njegovih kazališnih djela prikazivale su se drame "Vera Vouk" (1963.) i "L’ idealista" (1976.). Objavljivao je i djela dječje književnosti: "Trick" (1975.), "La pulce in gabbia" (1979., Buha u kavezu), "Il gatto Martino" (1983., Mačak Martin), "Anche le pulci hanno la tosse" (1993., Buhe također kašlju) i dr.

Dobitnik je nagrade austrijske vlade za europsku književnost 1979. (za roman "La miglior vita"), diplome honoris causa Tršćanskoga sveučilišta 1984. (za "Il male viene dal Nord"), nagrade Boccaccio 1994. (za djelo "I rapporti colpevoli"), međunarodne nagrade Vilenica Društva slovenskih književnika, nagrade Ascona književnika talijanske Švicarske i dr.

O fenomenu granice

U povodu prve obljetnice Tomizzine smrti u Umagu je koncem svibnja 2000. godine, održan prvi međunarodni književni skup "Tomizza i mi". Susreti su pokrenuti na inicijativu književnika Milana Rakovca, a glavna ideja vodilja bila je povezivanje i trajna komunikacija intelektualaca i umjetnika koji žive na granici i djeluju na području kulture, znanosti i medija, simbolično se oslanjajući na ime i djelo Tomizze, književnika koji je zbog svoje umjetničke i ljudske širine podjednako bitan svim etnosima sjevernog Jadrana. Prve tri godine skup se intenzivnije bavio Tomizzinim životnim putem i djelom, da bi se zatim fokus preusmjerio na tematizaciju fenomena granice u svim njegovim političkim, sociološkim i kulturnim vidovima. Godine 2006. naziv skupa promijenjen je u Forum Tomizza.

Jubilarni, 20. međunarodni pogranični susret Forum Tomizza, održan u svibnju 2019. godine u trokutu Trst-Kopar-Umag, protekao je u znaku teme "Hrabrost". Koliko je hrabrosti potrebno prognaniku, izbjeglici za put u nepoznato, prema imaginarnom zapadnom boljem životu? Kakva je hrabrost potrebna industrijskim radnicima, žrtvama tranzicije za protest i štrajk? Kakva je hrabrost potrebna novinaru, piscu, umjetniku za javni istup i glasno NE fašizmu, eksploataciji i medijskoj manipulaciji? Uostalom, koliko je hrabrosti trebalo Fulviju Tomizzi da u "olovna vremena" počne književno djelo koje se temelji na dijalogu talijanskog i slavenskog svijeta, na convivenzi / suživotu?

Hodočasnici ideja

Godinu dana ranije, 2018., tema Foruma Tomizza bila je "Od Azila do Egzila", kada je Rakovac rekao: "Već punih 19 godina od prerane smrti velikog pisca i čovjeka, našeg prijatelja Fulvija Tomizze, kroz književno-znanstveni simpozij Forum Tomizza reklamiramo istu temu, ali pod drugim naslovima pa je i ove godine ostala lingvistički ista, determirana pod naslovom od Azila do Egzila. Naš simpozij okuplja 'hodočasnike' Tomizzine ideje, baš kao što je on za života 'hodočastio' Europom od Münchena do Beča, Zagreba i Beograda promovirajući svoju kozmopolitsku pripadnost, praštanje i humanost. Kroz naše se susrete i dijaloge sve više osjeća njegovo činjenje tjelesnoga i tjelesni duh kojega je Tomizza u neposrednom kontaktu svjedočio kroz svoje strpljenje, trpljenje i otvorenost prema čovjeku u potrebi. To je i jest jedan od ciljeva našega simpozija na kojem pratimo aktualne društvene teme i mijene u ljudskom društvu koje sve više i nezaustavljivo skreće u strašnom smjeru. Istra je bila udomitelj naših predaka prisiljenih na bijeg iz svojih domova kroz višestoljetnu povijest da bi se tu zauvijek skrasili. Posljednje riječi koje mi je Fulvio svojedobno rekao u vrijeme Domovinskoga rata glasile su otprilike: 'Ponosan sam što smo opet pružili utočište nevoljnicima. Naši su kampovi i hoteli puni prognanika i izbjeglica baš kao što ih je Istra i nekada primala'. Danas se susrećemo s novim valom progonstva i valja nam pobijediti strah od tuđinaca jer zarobljenima u strahu ostat će nam manje ljudskosti i manje snage za aktivno sudjelovanje u svom humanom poslanju".

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• OBLJETNICA SMRTI MATE BAŠTIJANA, AUTORA KOLUMNE FRANINE I JURINE: Kastavac pjesmom budio, učio i dizao Istrane na novi život