ZRCALO VREMENA
BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
Kaštel vlastela Borisi u Funtani
Patricijska obitelj Borisi (Boris, Boriš) izvorno je iz Bara, povezana i s Kotorom, a pred turskim nasrtajima, koncem 16. stoljeća, naselila se u Istri * Nalazimo ih u Kopru gdje su 1617. primljeni u gradsko plemstvo * Grof Bernardo Borisi 1610. gradi palaču/kaštel u Funtani, a 1621. podiže župnu crkvu Sv. Bernarda
Prije tri stoljeća i sedam desetljeća, dakle godine 1648., obitelj Borisi je diplomom dužda Francesca Da Molina, koji je tu dužnost obavljao od 1646. godine do smrti 1654., potvrđen naslov Conti di Fontane i feud Funtana u Poreštini. Kao plemići Borisi de Fontana nalazimo ih sve do sredine 19. stoljeća.
Godine 1595. porečki Kaptol svoj je funtanjanski posjed pripisao grofu Bernardu Borisiju. Mletački senat odobrio je 3. listopada 1595. investituru nekoliko kontrada oko Funtane plemiću Bernardu Borisiju koji je nakon pada Bara pod Turke 1571. doselio u Istru. Godine 1600. porečki Kaptol odrekao se desetine uz uvjet da se plemić Borisi, vlasnik Funtane, brine za svećenika i za crkvu. Deset godina kasnije, 1610., grof Borisi sagradio je kaštel oko kojeg se razvilo naselje. Tekst na nadvratniku palače/kaštela glasi: U Tebe sam se Gospodine uzdao 1610. sagradio plemić Bernardo Borisi iz znamenite dukljanske i barske obitelji Borisi. Godine 1621. gradi župnu crkvu Sv. Bernarda – po zavjetu učinjen Djevici Mariji. Tko su Borisi?
Rodonačelnik Bernardo Borisi
Istaknuta vlastela Borisi (Boricius, Borisci, Boriši) preselila je u Istru u 16. stoljeća iz Bara pred turskim nasrtajima. Najvjerojatnije prvo u Kopar; tu se 1617. godine spominju kao plemići. Slijedili su ih i obitelji njihovih kolona. Rodonačelnik im je Bernardo Borisi, koji je imao braću Francesca i Marc'Antonia. Marc'Antonio je 1706. pokopan u župnoj crkvi. Na nadgrobnoj ploči piše: Marcus Antonius Borisius finis fecit anno Domini MDCCVI. Taj Bernardov brat bio je mletački dragoman u Carigradu, određen za tumača jezika u Carigradu, prvi mletački građanin koji je nosio naslov Dragomano grande. Zadavili su ga, mori strozzato, na pragu prostorije u kojoj je sultan držao sastanke, nakon 36 godina službe.
Patricijska obitelj Borisi (Boris, Boriš) izvorno je iz Bara, povezana i s Kotorom, a pred turskim nasrtajima, koncem 16. stoljeća, naselila se u Istri. Nalazimo ih u Kopru gdje su 1617. primljeni u gradsko plemstvo. Vlasnički nije na Bernarda Borisija Funtana prešla izravno. U 15. stoljeću, kao dio dobra sv. Maura odnosno biskupsko vlasništvo, pripisana je porečkom katedralnom kaptolu. Čini se da su kanonici upravo prepustili pazenatičkom kapetanu, čije je sjedište bilo u Svetom Lovreču i kasnije Rašporu. Tako je tek uže područje Funtane pod vlasništvom kaptola u prvo vrijeme prodan Bernardu Borisiju 1595., a tek je znatno kasnije, nakon izgradnje crkve, normalizacije života u feudu, porečki kaptol uz obaveze uzdržavanja crkve i svećenika, Borisijevima i njihovom feudu nadodao zaljev Mulandria s dva poluotoka koji ga okružuju (danas Plava i Zelena laguna).
Svoje je gospodare Funtana zadržala i nakon 1788. godine, pada Venecije 1797., te prve francuske uprave u Istri. Naime, 1805. godine Funtana je priključena porečkom kotaru, ali su Borisi još polagali svoja feudalna prava koja su sasvim likvidirana tek 1869. godine. Za francuske i austrijske uprave zadržala je Funtana osim samostalne župe i poseban distrikt, što ga redovito donose karte 19. stoljeća, a odgovara teritoriju katastarske općine.
Seljačka buna na funtanjanski način
U 17. i 18. stoljeću u Funtanu doseljava podosta ljudi iz područja današnje Albanije i Crne Gore, bježeći pred Osmanlijama. Došljaci su se dobro asimilirali sa starosjediocima i uskoro naučili i jezik. Radilo se uglavnom o katolicima, iako ne uvijek. Oko 1680. godine obitelj Borisi nastanila je u Funtani deset obitelji iz Crne Gore, koji nisu ostali jer nisu dobili svećenika grčkoga obreda. Povjesničar Miroslav Bertoša napisao je da je plemić Bernardo Borisi, osnivač Funtane, uložio dosta novaca. Mjesto je trebalo sagraditi, obaviti melioraciju i organizirati funkcioniranje zajednice. Funtana je funkcionirala kao privatni posjed, a obitelj Borisi krojila je pravila, određivala namete. Mali ljudi čiji je život i bez toga bio težak morao je plaćati namete. Zakuhalo je 1657. kada je vlasnik posjeda bio grof Piero Borisi. Seljačku bunu u Funtani opisao je crnogorski povjesničar Savo Marković (Barski patricijski rod Borisi u prošlosti: Jadran, Evropa, Mediteran).
Godine 1657., dok je uživalac posjeda Funtane bio grof Piero Borisi, došlo je do veoma oštrog sukoba s grupom seljaka-kolona koji su za komun tražili prava koje su imale vicinie (skupovi seljaka, vicina, nekoga sela). Piero Borisi nije na to htio pristati, pa se obratio za pomoć i podršku rašporskom kapetanu Girolamu Priuliju, čijim je posredstvom uputio protest i članovima Vijeća desetorice u Veneciji. Glavnim oponentima svojih feudalnih prava – i poticateljima seljaka na otpor i isticanje zahtjeva za izjednačavanje pravnog položaja privatnog feuda i ostalih sela u mletačkoj Istri – označio je Juru Senjića, zvanog Grgeta, Vulaša Mikulića, Matu Milanovića i Matu Kožljana. U protestu od 31. prosinca 1657. godine nazvao ih je "najgorim navodiocima na zlo i kolovođama" i optužio da "neprestano rovare i dovode podanike u napast, kako bi oduzeli mojoj kući ne samo zakonska prava – ostvarena krvlju mojih predaka – već i unijeli nemir među stanovništvom svakodnevnim nanošenjem teških šteta".
Kolovođe i poticatelji na pobunu
Četvoricu buntovnika – koji su, prema Borisiju, jedino zastrašivanjem stekli pristalice – grof je optužio da zahtijevaju osnivanje punopravne vicinie za izbor župana i župnika. Oni, tvrdi Piero Borisi, naoružani "dugim i kratkim arkebuzama" svakodnevno obilaze seoske domove i prisiljavaju seljake da im se pridruže, obećavajući oslobađanje od uobičajenih i ugovorom propisanih davanja koje su im podanici dužni plaćati na osnovu javnih naredbi.
- Kolovođe i poticatelji na pobunu - jada se Borisi - prijete, oružjem u rukama, da će ubiti ili zapaliti kuće onima koji ne budu pristali uz njih, sijeku hrastova stabla rezervirana za Arsenal u Veneciji i ne priznaju nikakvu višu vlast od svoje drzovitosti. Atmosfera u malom feudu Funtana bila je toliko nabijena društvenim sukobima i napetostima da je došlo do polarizacije među podanicima: uz Borisija su stala dvojica posjednika (signor Vincenzo Valentinis i signor Francesco Fabris), župan Mikica Pelicarić i požup Zvane Zusto, te koloni: Miho Propošin, Jure Ribarić, Mate Janković, Moro Barberin, Piero Gortan, Mate Stavre, Zorzi Maraspin, Miho Starić i Zvane Sion. Ostali su bili pristalice oponenata, za koje valja pretpostaviti da su bili brojniji. Detaljan kraj ovog spora, napominje Bertoša, nije poznat.
Fešte svetog Bernarda
Blagdan sv. Bernarda Crkva slavi 20. kolovoza. Nakon puna dva desetljeća u Funtani je 1992. godine ponovno organizirana fešta na Rotondi.
Naša sloga je, 16. rujna 1882. godine, objavila vijest: "U nedjelju, 20. kolovoza 1882. godine u Funtani kod Poreča bijaše velika svečanost i sajam, toga dneva slavila se uspomena sv. Bernarda, zaštitnika Fontanske crkve. Dodjoh i ja i gle čuda po mene! čujem i vidim kako je g. plovan sasvim dostojanstveno zapjevao sv. misu u našem dičnom i sladkom hrvatskom jeziku. Srce je moje u meni zaigralo od radosti i veselju... Stvar skoro čudna kako je onaj puk kroz tri burna vijeka uzdržao u crkvi svoju originalnu intonaciju, i u opće svoje narodne običaje".
Istarska riječ, rujna 1925., također je objavila vijest iz Funtane: "Dne 23. i 24. augusta slavili smo Sv. Bernarda. Plesalo se pod vedrim nebom. Naokolo krčmari s raznom pijačom. Trošilo se na sve strane i sve u šesnaest. Djeca od 12-13 godina imali su do stotinu lira. Kako su djeca došli do tolikog novca? Ovako: Lješnjaci se prodaju po 9 lira kilogram. Djeca su ih nabrali i prodali. Onda su bili veseli da nisu plaćali takse, a došli do novca. To su sve profućkali na plesu, za pivo, vino, lubenice, sladoled, šljive, kolače itd." (PRIREDIO Robert BURŠIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
