U pulskim restoranima nudi se "maneštra, riža s kamenicama, prženo, kuhano i pečeno meso, varivo, teleći kotlet, teleća glava, kokoš, puran, divljač, cvjetača i desert. U Štajerskoj, Austriji, Kranjskoj, Hrvatskoj i Mađarskoj vozi se po lijevoj strani (!), a u Austrijskom primorju (Trst, Gorica, Gradiška, Istra i Dalmacija) po desnoj strani

 Pronašli smo jedan od najstarijih turističkih putnih vodiča, nekadašnji Lonely Planet, koji na engleskom jeziku opisuje istarski turizam godine 1900., punim imenom "Austria: including Hungary, Transylvania, Dalmatia, and Bosnia: handbook for travellers" ili "Austrija: uključujući Mađarsku, Transilvaniju, Dalmaciju i Bosnu". Ime mu je bedeker jer je nazvan prema njemačkom nakladniku, osnivaču prvog izdavačkog poduzeća za takve knjige, Nijemcu Karlu Baedekeru (1801.-59). Naime, tip turističkog vodiča iz Leipziga kakav je utemeljio Karl Baedeker toliko se proširio po svijetu da je postao pojam za turističke vodiče koji se počinju nazivati bedekerom.

 Dopuštena brzina kočija 40 km na sat

 Kako je izgledao istarski turizam na kraju 19. i početkom 20. stoljeća? Najkraće rečeno, u povojima. Dva su istarska grada koja ovaj turistički vodič naširoko opisuje: Opatija i Pula; nešto je opsežniji opis Rovinja, dok su ostali gradići tek ocrtani u osnovnim konturama. Nešto više se može saznati i o gradovima na obrubu poluotoka: Rijeci, a posebno Trstu koji je tada najveći i najznačajniji grad na ovom području. U uvodnom dijelu vodič opisuje Austro-Ugarsku kao jeftiniju europsku destinaciju za koju putovnica nije nužna. Hvale austro-ugarsku željezničku uslugu, dok za kočije kažu da je svugdje dopušteno pušiti osim ondje gdje stoji oznaka "nepušači" ili su kočije namijenjene samo za dame. Dopuštena brzina kočija iznosi 25 milja na sat odnosno 40 kilometara na sat.

 Za ceste kažu da su na prosječnoj engleskoj razini u Koruškoj i Tirolu, a što se istočnije ide to su sve jadnije. Što se tiče strane ceste po kojoj treba voziti, e tu je prava zavrzlama o kojoj vodič obavještava čitatelje. U Štajerskoj, Austriji, Salzburgu, Kranjskoj, Hrvatskoj i Mađarskoj vozi se po lijevoj strani (!), a u Austrijskom primorju (Trst, Gorica, Gradiška, Istra i Dalmacija) po desnoj strani. Ne treba to čuditi s obzirom da je u Europi i svijetu desna strana ceste uzela primat tek tijekom 20. stoljeća pa je tako jedna Švedska uvela vožnju po desnoj strani tek 1967. godine. No, vratimo se na početak stoljeća i naš vodič. U 35. poglavlju vodiča dolazimo do opisa puta parobrodom od Trsta do Pule i Rijeke. Od Trsta do Pule nudi se parobrod Austrijskog Lloyda i Mađarsko-hrvatskog parobroda koji noći u Puli da bi nastavio za Rijeku (hvale njegov dobar brodski restoran). Prvi parobrod do Pule plovi od 4 i pol do osam sati, a ovaj drugi s noćenjem 32 sata.

 Uzvišeno Buje - la spia dell Istria

 "Parobrod otkriva brežuljkastu maslinama pokrivenu obalu Istre. U zaljevu prema jugoistoku leži Kopar sa svojim velikim zatvorom. Na istaknutom vrhu vidi se crkva u Piranu poduprta lukovima; grad (12.300 stanovnika) leži u zaljevu s tornjevima i šiljcima stare tvrđave koji izviruju iz nasada maslina. Ondje je i spomenik skladatelju Tartiniju. Oko milju i pol južnije nalazi se Portorož s morem i zasoljenim kupkama, a šest milja jugozapadno od Pirana nalaze se vrtovi solane u Sečovlju. Zatim promatramo svjetionik u Savudriji, Umag, uzvišeno Buje ("la spia dell Istria"; uhoda Istre), zamak Dajla (sjedišta kneza Grisonija), Novigrad (na mjestu drevnog Noventiuma), i Poreč, nekada prva postaja križara, sa zanimljivom katedralom iz 961. godine (s dekoracijama kora, tabernakula i mozaičnim popločenjima iz razdoblja od 2. do 4. stoljeća). Slijedi samostan Sveti Nikola (preuređen u zamak) i promatračnica na tom otoku, Vrsar, i Limski kanal, rukavac mora dugačak 7 i pol milja. Na razdaljini prema istoku uzdiže se Učka (4.580 stopa). Obično oko podne parobrod stiže pred Rovinj (hotel Grad Trst, kavana Municipio), drevni Arupenum ili Rubinum, prosperitetno mjesto s 12.000 stanovnika koji se bave brodogradnjom, srdelarstvom, trgovinom drvom i kulturama vina i maslina. Rovinjsko vino najbolje je u Istri, a lješnjaci koje proizvode nose reputaciju najboljih u svijetu. Zanimljiva je katedrala svete Eufemije. Toranj, preslika onog venecijanskog, okrunjen je brončanim vjetrokazom u obliku figure svetice. Krasni pogled na more pruža se s trga ispred katedrale. Za stari grad Cissa, poznat po ljubičastim bojilima, smatra se da je potonuo u 7. stoljeću nedaleko sadašnjeg svjetionika.

Prema sjeveru, u Uvali sv. Pelagija, nalazi se mornarička bolnica za djecu otvorena 1888. godine. Nasuprot, na južnom dijelu Valdibore, postaja je berlinskog Aquariuma gdje se može vidjeti i proučavati zanimljiva fauna Jadrana (potvrdili posjetitelji). Na otoku Sveti Andrija, prema zapadu, nalazi se stari benediktinski samostan, sada privatna rezidencija.(...)"

 U nastavku opisa pripovjedač spominje Fažanu, Brijune, ali i Fažanski kanal u kojem su Đenovljani pobijedili Mletke 1379. godine. Iz brijunskih je kamenoloma dopremljen kamen za gradnju

venecijanskih palača i mostova. Konačno, stižemo u Pulski zaljev i otvara nam se pogled na amfiteatar. Za Pulu kažu da je postala važan grad otkad se austrijska mornarica ondje prebacila iz Venecije, a da se posvuda priča njemački i talijanski jezik. Spominju tri hotela: Central u Ulici Arsenal, Europa u blizini luke, De la Ville s restoranom i vrtom.

 Parne kupelji u Mornaričkoj bolnici

 Od restorana se u Puli 1900. godine nude: Grazer Bierhalle kod kazališta, Budweiser Garten - dobra kuhinja iza pješadijskih baraka, Pilsner Bierhalle na rivi u blizini Ribarskog trga, Lloyd kod mola, Trattoria ai Due Mori na Ribarskom trgu, Al Vecchio Tempio d'Augusto kod pristaništa parobroda Austrijskog Lloyda.

 U tim se restoranima nudi ova hrana: "maneštra (minestra) vrsta juhe, riža s kamenicama (oštrigama), prženo, kuhano i pečeno meso, varivo, teleći kotlet, teleća glava, kokoš, puran, divljač, cvjetača i desert". Spominju se četiri pulske kavane: Centrale (u spomenutom hotelu op.a.), Miramare (nudi novine) i Pavanello (oboje kod mola) i Caffe del Municipio.

 Njemački turistički vodič za britansko tržište iznosi i cijene vožnje kočijom. Četvrt sata na zapregi s jednim konjem košta 30 krajcara, pola ure 50 krajcara, tričetvrt sata 75 krajcara, puni sat jedan florin, a svakih idućih četvrt sata dodatnih 20 krajcara. Zaprega s dvama konjima na 15 minuta koštala je 40 krajcara, pola sata 75 krajcara, tri kvarta od ure jedan florin, puni sat jedan florin i 30 krajcara, a svaka iduća četvrt dodatnih 30 krajcara. Nude se posebne cijene za Jager (?), šumu Šijana i Punta Christo. Noću je "taksarina" skuplja.

 Kažimo još ovo. Koje se pulske plaže nude turistima i za koliko novaca. Bagno Polese otvoren je od početka lipnja do kraja listopada, a cijena koja uključuje ručnike iznosi 20 krajcara. Samo za žene, ali u jutarnjim satima do 11 sati, rezervirano je vojno kupalište, tople kupke nalaze se kod Wassermann'sa kod kavane Miramare, a parne kupelji u Mornaričkoj bolnici. Iako nije "destinacija" našeg razmatranja u opisu Trsta uočilo smo kuriozitet koji će biti zanimljiva našim someljerima i vinoljupcima, ali i ljubiteljima riba. Tako se u Trstu od morske ribe preporuča konzumirati: Sardone (srdela), Branzino (brancin), Tonino (tuna) i Barbone (barbun, trilja). Za Prosecco (prošek) kažu da je polupjenušavo vino slično pijemontskom vinu Asti, a zatim je tu tamnoslatko vino Refosco (refošk). Na koncu spominju dva uobičajena (obična) tršćanska vina koja se najčešće piju s vodom: Terrano (teran) i Istriano (?!). (Nastavlja se)

Povezane vijesti

• U ožujku počinje tečaj za interpretacijske vodiče
• Biolog Daniele Suman objavio vodič za prepoznavanje morskih organizama rovinjske obale - UMOČIŠ NOGE I UĐEŠ U NEKI DRUGI SVIJET
• Zanimljive manifestacije i fešte ususret jeseni: KRENIMO NA ETNO, ENO I GASTRO MAGISTRALE ISTRE