Knjiga otkriva detalje koje smo kao djeca otkrivali s čuđenjem, sitna stvorenja s kojima smo se i hranili poput priljepaka (na rovinjskom pantalena), ogrca (morski puž ili na rovinjskom nareidula), ježeva, vlasulja, rakova - grancipovera... Otac me učio da branje i lov moraju biti podređeni ishrani, nikad više i nikad preko potrebne količine. Kultura mora je kultura suživota s faunom i florom, poštivanje složenog mehanizma veza, savršene ravnoteže

Rovinjski biolog Daniele Suman objavio je knjigu s naslovom koji bi se mogao koristiti i za zbirku pripovjedaka ili za neki novi mediteransko-jadranski brevijar podmorja: "Na tri metara dubine: vodič za prepoznavanje morskih organizama rovinjske obale". Knjiga je napisana na talijanskom jeziku, a izdavač je Talijanska Unija iz Rijeke. Trebalo bi je što prije prevesti na hrvatski jezik, jer je jako lijepa i korisna.

Autor je na njoj radio osam godina, toliko mu je vremena trebalo da svu bioraznolikost snimi kvalitetno i upečatljivo i potom da svakom živom biću podari djelić skupljenog znanja uz originalnu i funkcionalnu grafičku opremu. Na poleđini naslovnice Daniele je objavio misao Carla Nilssona Linnaeusa, tvorca taksonomije ili univerzalno prihvaćenih konvencija za imenovanje organizama. "Ako ne znaš ime, umire i znanost o stvarima."- Se non conosci il nome, muore anche la conoscenza delle cose.

Do granice vidljivosti

Slijedeći tu misao autor podastire 165 obrađenih morskih organizama, uz latinski i naziv na hrvatskom, talijanskom, engleskom i rovinjskom jeziku, odnosno na prastarom rovinjskom dijalektu. Kaže nam Daniele Suman da je knjiga homage njegovom gradu i osobnoj memoriji izgrađenoj u obiteljskom krugu i unutar zajednice koja je sudbinski vezana za more. Svatko tko je rođen u rovinjskoj starogradskoj jezgri, tik do mora, pamti trenutak kada je, prebrodivši strah, prvi puta zaplivao i potom započeo osobno otkrivanje tajni morskog dna. Plivalo se sve do granice vidljivosti podmorja, dalje se nije išlo.

- Upravo je taj prostor obuhvaćen mojim radom, ono što svatko može vidjeti i promatrati čim umoči noge. Ako hoćete, knjiga je svojevrsna potraga za zaboravljenim svijetom. Detalje koje smo kao djeca otkrivali s čuđenjem, sitna stvorenja s kojima smo se i hranili poput priljepaka (na rovinjskom pantalena), ogrca (morski puž ili na rovinjskom nareidula), ježeva, vlasulja, rakova - grancipovera... Otac me učio da branje i lov moraju biti podređeni ishrani, nikad više i nikad preko potrebne količine. Kultura mora je kultura suživota s faunom i florom, poštivanje složenog mehanizma veza, savršene ravnoteže. No, u postupku klasifikacije morske faune i flore izbjegao sam ljudski egocentrizam. Nećete naći podatak je li neka vrsta korisna, jestiva ili nije. Svako biće ima svoje mjesto i razlog postojanja. Čim zakoračimo u interesnu sferu nastaju problemi. Primjerice je li dupin stvoren da bi upropastio mrežu ribara? Banalan, ali slikoviti primjer priča Daniele.

Radi u školi

Daniele Suman je rođen 1971. u Rovinju, nakon završene srednje škole upisao se na prirodoslovni fakultet u Trstu i odabrao smjer biologija mora. Danas predaje biologiju i kemiju u rovinjskoj talijanskoj srednjoj školi. Bavi se pedagogijom pa je i djelo nastao iz obrazovno - pedagoških pobuda. Želio je ponuditi mladima temeljna znanja o bogatoj bioraznolikosti našeg mora.

- Radom u školi otkrio sam da današnje mlade generacije bolje poznaje morski svijet nekog dalekog koraljnog grebena na Pacifiku nego ono što mu se pruža nadomak kuće. Današnji svijet masovne komunikacije pogoduje zaboravu, to je proturječnost suvremenog načina virtualnog života. Ova je knjiga skroman doprinos povratku zavičajnosti, veli mi Daniele. Iz knjige izranjaju poznati morski organizmi djetinjstva, zaboravljene male i radoznale ribice poput raznih vrsta glavoča i babica, radišnje trilje, prelijepe pirke, martinke, gusta jata crnelji kojeg Rovinježi zovu el calighier. Autor nudi temeljne podatke a pisani dio vješto je grafički oblikovano kako bi što jednostavnije stigao do čitatelja. Daniele i njegova suputnica Melania godinama su tragali i snimali na raznim lokacijama duž duge i bogate rovinjske obale.

Pitam ga kakvo je stanje naše bioraznolikosti, smannjuje li se broj vrsta. Daniele mi priča o konjiću dugokljuniću čija se populacija u zadnjih deset godina smanjila za nekih trideset posto. Obrazlaže problem morskog krastavca (na rovinjskom casomarein) u Dalmacija gdje se lovi u većim količinama, potom se suši i prodaje na tržištima Dalekog Istoka. Kod nas je morski krastavac gotovo beznačajan, koriste ga ribari tek za mamac prilikom pecanja udicom ili parangalom. Daniele Suman je pobornik teze o cikličnim fazama mora.

- Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Jacques Cousteau je prognozirao da će bioraznolikost Mediterana i posljedično Jadrana kao zatvoreni sustavi kolabirati, a to se nije dogodilo. More je još bogato, nužno je pametno upravljanje, rekli bi Latini cum grano salis. Da bi utvrdili stanje trebali bi izvršiti kapilarnu analizu. Još je 1926. godine biolog Aristocle Vatova koji je radio u rovinjskom Centru za biološka istraživanja postavio 160 stanica - promatračnica duž cijele rovinjske obale. Utvrdio je kvalitetu i kvantitetu bioraznolikosti, ostavio nam je podatak o 36.000 organizama. Da bi utvrdili da se broj smanjio trebali bi ponoviti postupak a to nije učinjeno, kaže nam Daniele i dodaje kako se kvantitet pojedinih vrsta ciklički mijenja, prostim okom zaključujemo da su neke vrste nestale i potom, nakon nekoliko godina one se vraćaju.

U guzici krastavca

S autorom vrlo lijepe knjige tragam za zanimljivim anegdotama vezanim za bića podmorja i tako iz njegove osobne arhive izranja lik male ribice Carapus Acus koja živi u simbiozi sa morskim krastavcem. Mala i tanka ribica uvlači se doslovno u guzicu krastavca i u njoj se hrani. Krastavac sve to trpi ali do određene granice, kad mu dojadi oslobodi se dio tijela koji će se regenerirati jednako kao krak morske zvijezde. Svijet prirode može poslužiti za korisna metafora, u ovom slučaju govori o tome kako se osloboditi gnjavatora.

Tu je i mali račić, čuvar periske. On se posredstvom nje hrani i kad osjeti opasnost povlači se u unutrašnjost periske koja prima signal i smjesta se zatvori.

Slijedi priča o crvenoj kozici koja živi u simbiozi s ugorom kao čistač. Čisti sluznu kožu, uvlači se u usnu šupljinu i pedantno čisti ugorove zube. Svijet je to složenih odnosa koji živi pored nas, umočiš noge i počinje neka druga priča. Danielova knjiga jednostavno ju prepričava.

Povezane vijesti

• Počela sezona kupanja u Poreču
• More na istarskim plažama izvrsne kakvoće
• More ugodno, spasioci spremni, kupača - premalo