Pučka igra održava se u naselju Sveti Ivan uoči priprema za korizmena odricanja. Moguće i tristotinjak godina. Igru na ruh igraju isključivo muškarci, ove ih se godine uključilo tridesetak. Baticu treba baciti što bliže volovskom rogu i izbjeći kaznene bodove no nije važno pobijediti

Na Čistu srijedu ili Pepelnicu, uoči priprema za korizmena odricanja, u Svetom Ivanu kod Buzeta jede se bakalar i igra na ruh. Tradicija je to koja se ne propušta. Završni sadržaj maškara prema narodnoj predaju stariji je i od Sinjske alke, pa je moguće da se s većim ili manjim prekidima igra više od tri stoljeća.

Igru na ruh nazivaju i mlinarskom igrom pomirenja. Potječe od vlasnika desetak mlinova vodenica koliko ih je u prošlosti bilo u gornjem toku najduže istarske rijeke Mirne do Kamenih vrata. Ljuti konkurenti često su se svađali zbog mušterija sve dok u maškarama za večeru nisu ispekli ovna, bacili njegove rogove i dogovorili da se prestanu međusobno bosti.

Drvene palice - batice

Volovski rog i drvene palice - batice, nekada su se bacale od prvog do zadnjeg mlina, a danas po dva kilometra dugoj cesti od oštarije Sveti Ivan po državnoj cesti preko Fontane do oštarije Most kod Marinca.

- Još moj pokojni nono je ćakulao da je to tradicija stara tristo let, ponosan je Bojan Ošo, potomak mlinara vodeničara, već 27 godina zapisničar i član tročlane komisije.

Garancija očuvanja tradicije mladi su igrači. Najmlađi 14- godišnji Teo Stoković kaže da mu je želja upravo nastaviti tradiciju. Odmalena je pratio igru na ruh, a zadnje četiri godine rame uz rame uz svog oca i sam se u nju uključio.

Ruh od malih nogu igra i najstariji buzetski mlinar 84 - godišnji Milan Ošo iz Svetog Ivana, ujedno najstariji igrač. - Spametim se ko otrok da smo igrali na ruh. Je bilo više starejih nego mlajih. Moreš reći kar ćeš, ne se smi zamerit. Od en bot tako je bilo vajki, prisjetio se Milan.

Počinje novo doba

Igru na ruh igraju isključivo muškarci, ove ih se godine uključilo tridesetak. Baticu treba baciti što bliže volovskom rogu i izbjeći kaznene bodove no nije važno pobijediti. Igra na ruh nema natjecateljski karakter, smisao je u pusnoj slobodi riječi, aluzijama na suigračeve mane ili neki događaj u prošlosti.

Muška se družina jučer već tradicionalno častila pošalicama. Obiteljskim ili drugim nadimcima prozivalo se idućeg igrača; Furt, Furlan, Paparot, ošter, organ reda, "oni ki mi vozi les", Jure orehi, puh ili škujatolo. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto". Na cilju kod gostione Most zbrajaju se negativni bodovi, a prikupljeni novci potroše za zajedničku večeru. Kao što maškare tjeraju zle duhove zime tako i sudionici igre na ruh sve što je bilo loše ostavljaju u zimi i okreću se novom godišnjem dobu. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Povezane vijesti

• Tragovima mlinara vodeničara bacali ruh i batice
• FOTO / Pepelnica u Svetom Ivanu u znaku tradicije: Muška družina zaigrala MLINARSKU IGRU NA RUH. Starija je od Sinjske alke
• FOTO / Tradicijski sportovi i igre nastali su kao razbibriga i razonoda seljaka, pastira, ratara, vinara i ribara. PICIGIN I PLJOČKANJE DANAS IMAJU POSEBAN STATUS!