"POJELO" IH MODERNO DRUŠTVO

FOTO / Tradicijski sportovi i igre nastali su kao razbibriga i razonoda seljaka, pastira, ratara, vinara i ribara. PICIGIN I PLJOČKANJE DANAS IMAJU POSEBAN STATUS!

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO


Tradicijske igre i sportovi natjecanja su i nadmetanja koja su se nekada nazivala pastirskim, ruralnim igrama ili sličnim nazivima. Nemaju velike infrastrukturne zahtjeve, niti potrebe za posebnom opremom, odjećom ili rekvizitima, a pružaju sve one zapostavljene vrijednosti koje nedostaju modernom društvu.

- Dio su kulturnog nasljeđa kojim se stoljećima, iz generacije u generaciju, prenosi osjećaj identiteta, pripadnosti i kontinuiteta, poštujući pritom načela sportskog natjecanja u duhu fair playa, olimpizma, prijateljstva, generacijske solidarnosti i međusobnog uvažavanja, kaže Milivoj Pacenti, predsjednik novoosnovanog Hrvatskog saveza tradicijskih igara i sportova, sa sjedištem u Buzetu.

- Na temelju sačuvanih pisanih izvora možemo s ponosom reći da Hrvatska spada u red zemalja s vrlo bogatim naslijeđem tradicijskih igara i sportova. O tome govore brojne knjige, posebno knjiga Ivana Tomašića iz 1896. godine "Gimnastičke igre" na hrvatskom jeziku, namijenjena učiteljima tjelesnog odgoja. Sadrži opis oko 300 različitih sportova, igara i drugih načina nadmetanja za djecu s područja cijele Hrvatske. Zanimljivo je da je nastala iste godine kada su obnovljene Olimpijske igre. Bez obzira što je razdoblje između dva svjetska rata ukazivalo na važnost tjelesne kulture za zdravlje, postupno se gubila sklonost društva tradicijskim sportovima i igrama pa je trebalo gotovo stoljeće da se pažnja ponovo skrene na njih, napominje Pacenti.

Proces globalizacije, kaže Pacenti, doprinio je odrastanju mladih generacija uz tehnološka pomagala uz koja sve manje vremena preostaje za tjelesnu aktivnost na način kako je to bilo u prošlosti. Izgubljena su vremena dječjih okupljanja po kvartovima, kontradama i susjedstvima u kojima su se djeca družila i aktivno bavila tjelesnim aktivnostima.

- Zahvaljujući UNESCO-voj konvenciji, naporima koje ulaže EU komisija putem Erasmus+ programa i, konačno, naporima koje vlade pojedinih zemalja čine, svjedoci smo promjena u percepciji tradicijskih igara i sportova općenito. Imamo informacije i saznanja o pojedinim državama EU koje su u zakonodavstvu izjednačile status modernih sportova s tradicijskim sportovima, napominje Pacenti.

U Hrvatskoj se ta percepcija mijenja vrlo polako, ali ipak se mijenja, zahvaljujući pojedinim neprofitnim organizacijama koje se bave tim djelatnostima. U proteklih nekoliko godina pojavile su se inicijative revitalizacije tradicijskih igara i sportova i takvi procesi provedeni su na nekoliko načina.

Hrvatska je zahvaljujući Ministarstvu kulture i medija učinila veliki korak u zaštiti, ustanovljenjem Registra kulturnih dobara u kojemu trenutno postoji oko 170 upisanih kulturnih dobara, među njima i dvije tradicijske igre "picigin" i "pljočkanje". Tako mali udio upisanih tradicijskih igara i sportova uvjetovan je, ne pomanjkanjem ovog vida tradicijske kulture, već metodologijom upisa koje provodi ministarstvo na temelju struke, ali i vrlo malim interesom jedinica lokalnih uprava koje bi u stvari trebale biti najzainteresiranija strana u tom procesu.

Novoosnovani Hrvatski savez tradicijskih igara i sportova, kaže njegov predsjednik Pacenti, čine organizacije koje se mogu pohvaliti izuzetnim rezultatima imajući u vidu da svoje aktivnosti provode volonterski. Savez je osnovan s ciljem okupljanja svih zainteresiranih udruga i pojedinaca te stvaranja kataloga tradicijskih igara i sportova Hrvatske.

Olimpijada starih športova iz Brođanaca uskoro će slaviti 50 godišnjicu djelovanja, tradiciju obilježenu ne samo organizacijom manifestacije bez premca u Europi, već i brojnim znanstvenim publikacijama i vlastitom monografijom te uspješnim predstavljanjima na manifestacijama u Europi. Družba vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice djeluje od 2004. godine, a od 2009. godine organizira prikaz Seljačke bune, kao značajnu turističku manifestaciju Hrvatskog zagorja. Udruga uz to vrlo predano radi na edukacijskim i natjecateljskim projektima u kojima prezentira hrvatsku tradicijsku kulturu kroz tradicijsko streličarstvo, mačevanje, ali i prikaz života tog doba. Pljočkarski savez Hrvatske, krovna nacionalna udruga, okuplja dvanaest udruga kojima je djelatnost očuvanje i promocija tradicijske pučke igre pljočkanje. Osnovan je na inicijativu Istarskog pljočkarskog saveza koji je nositelj kulturnog dobra o kojem se, zahvaljujući upravo naporima IPS-a, zna u cijeloj Europi i koji aktivno sudjeluje u kreiranju politika zaštita tradicijskih igara i sportova pred brojnim institucijama u svijetu, zahvaljujući i članstvu u AEJeST-u, Europskoj asocijaciji tradicijskih igara i sportova.

- Govoriti o tradicijskim igrama i sportovima u kontekstu isključivo kulturne baštine nije ispravno jer se tema dotiče puno šireg značaja i dotiče se obrazovanja, rekreativnih i sportsko-natjecateljskih aktivnosti te zabavnog i manifestacijskog potencijala u turističkom kontekstu. Pritom je jako važno voditi brigu o zaštiti kako ne bi prevladala pretjerana komercijalizacija, a time i nestanak zaštićenog kulturnog dobra. Nematerijalna kulturna baština kroz svoju širinu, koja obuhvaća sve segmente života, predstavlja onu karakteristiku koja čini razliku među turističkim destinacijama i daje sadržaje koje posjetitelji žele doživjeti u zemlji koju posjećuju. Tradicijske igre i sportovi u kontekstu turizma predstavljaju potencijal kojemu pojedine zemlje iz našeg šireg okružja daju veliku važnost, napominje Pacenti.

S obzirom na dugi period zanemarivanja, čak i zabranjivanja pojedinih tradicijskih igara i sportova, osobito je važno promijeniti ustaljenu percepciju te raditi na njihovom pronalaženju, evidentiranju, dokumentiranju i revitalizaciji kroz rad udruga civilnog društva, mišljenja je Pacenti. U tom procesu važan je angažman gradova i općina na čijem se prostoru takve aktivnosti događaju, jer će proces revitalizacije doprinijeti stvaranju prepoznatljivog imidža, što u turističkom smislu predstavlja razliku po kojoj će se razlikovati regija od regije. Predstavljanje tradicijskih igara i sportova bi trebalo shvaćati, osmišljavati i provoditi u kontekstu suvremenog života pojedinog kraja ili regije, a ne kao ostatak nekakve povijesti kojeg se s nostalgijom prisjećamo, zaključuje Milivoj Pacenti.

- Dok neki stručnjaci sagledavaju tradicijske sportove i igre kao tragove izgubljenog vremena, drugi ističu kako u njima "leži" neiskorištena mogućnost brendiranja specifičnog lokalnog ili regionalnog identiteta, napominje Jasenka Kranjčević iz Instituta za turizam.

UNESCO je još 2005. istaknuo kako su zaštita i promicanje tradicionalnih sportova i igara izazov za budući razvoj sporta i društva te da pridonose toleranciji, integraciji, kulturnoj svijesti, solidarnosti, različitosti i svjetskom miru. Europska unija također kroz različite sportske programe afirmira tradicijske sportove i igre kao primjerice kroz ERASMUS+ sport programe. Neke lokalne zajednice, udruge, kao i škole iz Hrvatske dobile su projekte za očuvanje i afirmaciju te vrste baštine. Ali sagledavajući njihovo moguće značenje na razini Hrvatske to je vrlo mali iskorak.

- Iako u Hrvatskoj postoji značajan broj zapisa o tradicijskim sportovima i igrama još od sredine 19. stoljeća oni nisu sustavno istraživani, evidentirani, prezentirani, a niti ispitivane mogućnosti za planiranje održivog razvoja. Tradicijski sportovi i igre u sferi kulture do sredine prošlog stoljeća smatrale su se "nižom" kulturom, dok se danas smatraju velikim neiskorištenim resursom za planiranje održivog razvoja. Želja za sustavnijom afirmacijom tradicijskih sportova i igara na prostoru Hrvatske zabilježena je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je započela njihova evidencija i klasifikacija, ali nije nikada službeno završena i verificirana, napominje Kranjčević.

Zanimljivo je, kaže, kako se u Hrvatskoj tradicijski sportovi i igre često poistovjećuju samo s ruralnim prostorom, a zanemaruje se da su i ljudi u gradovima imali svoje tradicijske igre. Također, neki na prvi spomen tradicijskih sportova i igara navode Sinjsku alku iako ona ulazi u konjičke viteške igre. Ove činjenice ukazuje kako su tradicijski sportovi i igre u Hrvatskoj, usprkos tradiciji i raznolikosti, zanemareni i nisu dovoljno istraženi pa često nisu prepoznati kao baština, niti korištena u funkciji obrazovanja, kulture, sporta, zdravstva, ruralne i urbane kulture i drugog pa sve do istraživanja u turizmu. Iako tradicijski sportovi i igre imaju velike potencijale u svijetu globalizacije zbog doprinosa sportskom i kulturnom identitetu one su ipak najčešće prepuštene entuzijazmu pojedinaca i prepoznavanju lokalne zajednice koja često nemaju uvjete za preživljavanje, a kamoli poticanje jednom godišnjih manifestacija, kaže Kranjčević.

Zabava seljaka, pastira, vinara i ribara

Tradicijski sportovi i igre nastali su u slobodno vrijeme seljaka, pastira, ratara, vinara i ribara, a iako je njihov krajnji cilj bila razbibriga i razonoda, oni su istovremeno pokazivali tko je bolji i vještiji u određenim aktivnostima. Natjecanja su bila organizirana među djecom i odraslima te muškarcima i ženama.

- Danas ih je potrebno sagledavati kroz više sektora, a ne samo kroz sport ili kulturu, već i kroz obrazovanje, očuvanje okoliša, zdravstvo, a mogućnosti su i kroz turizam. Nove generacije često nisu upoznate sa svojom tradicijom zbog čega je nisu svjesne, i stoga ju je vrlo "teško" ponovno koristiti. Sve to ukazuje na potrebu za dugotrajnim postupkom istraživanja i afirmaciji tradicijskih sportova i igara. U svakom slučaju, turizam može pridonijeti stvaranju registra primjera dobre prakse. Kroz turizam, tradicijski sportovi i igre, osim lokalne, mogu dobiti regionalnu i međunarodnu prepoznatljivost. Turizam može, kroz korištenje suvremenih tehnologija, pridonijeti promociji tradicijskih sportova i igara tako da one ne bi ovisile samo o godišnjem dobu ili lokalnim svetkovinama. Također je moguća i edukacija turističkih animatora koji bi educirali ili aktivno uključivali turiste u tu vrstu natjecanja za koje nije potrebna vrhunska sportska oprema ili profesionalne zgrade s infrastrukturom, mišljenja je Kranjčević te napominje da u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena baza podataka o tradicijskim sportovima i igrama, natjecanjima ili manifestacijama.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter