sjedišta vlasti
Donosimo pregled istarskih komunalnih palača: Pulska vlast s Foruma vlada već 2.000 godina
(Arhiva)
Zgrada u funkciji javne komunalne vlasti – komunalna palača, municipij - u kojoj je stolovao izvršni predstavnik vlasti, te djelovalo predstavničko tijelo komune, tipični je proizvod kasnoga srednjeg vijeka, kada je zamijenila javnu funkciju kaštela.
Povijesno-prostorni razvoj svoje izvorište ima u antičko-rimskom razdoblju. U Puli je rimska uprava djelovala na Forumu. Obavljanje javnih poslova na Foruma nastavilo se u srednjem i novom vijeku sve do naših dana, a to znači da se lokacija kompleksa javne vlasti održala 2000 godina.
PULA: Komunalna palača nastala u 13. stoljeću
Reprezentativna gotička Komunalna palača nastala je krajem 13. stoljeća u doba prosperiteta grada i njegove samostalnosti, a odraz je mogućnosti i ambicija bogatih pulskih obitelji. Nastala je preoblikovanjem postojećih građevina koje su na toj lokaciji i ranije služile sličnoj namjeni. Dovršena je 1296. godine kada je na njeno pročelje uklesana poruka:
"Počinjao je dan dvjestašezdesetoga petoljeća od Marijina poroda i bio podestat Bartolomeus, nasljednik prastarog padovanskog prezimena de’Vitrei, kada je izgrađeno ovo časno sjedište dvaju vijeća i suda. Budu li ove dvije službe podržane od mudrog podestata neće se dogoditi da mir napusti narod. Neka, dakle, sloga grije jednodušne građane da ne bi bolesna utroba pokvarila zdravu pamet".
Među ostalim zanimljivim naznakama na zidovima ovog skladnog kompleksa nalazi se, ponad viteške pojave, groteskna pojava telamona (muške potporne figure u graditeljstvu) koji kao da glavom i plećima podržava čitavu težinu krovišta i dobar dio neba, i nikako da pogledom dohvati romaničku sirenu koja rukama pridržava vrške svojih kamenih peraja.
Ispod konjanika Bartholomeusa, sasvim pri dnu, nalazimo, iz mletačkih vremena, u kamen uklesanu zabranu sječe i ispaše u okolici Pule.
Nova komunalna palača s ložom, Augustovim hramom i komunalnim tornjem, činila je zaokružen kompleks. Sklop je krajem 15. st. preoblikovan u renesansnom slogu. Nakon djelomičnog rušenja 1651. obnovljen je 1696.–1698. (s dodatkom gradske ure), a posljednji je put potpuno obnovljen 1982.–1988. godine.
VODNJAN: Neogotička vijećnica
Godine 1808. srušen je veličanstveni vodnjanski kaštel s dvije kule i pomičnim mostom da bi se otvorio prostor i stvorio središnji gradski trg, Narodni trg-Piazza del Popolo. Za uređenje trga zaslužna je plemićka obitelj grofova Dalla Zonca koja je donirala potreban novac. Kamenjem iz srušenog dvorca popločane su sve susjedne ulice.
Na trgu je 1910. godine izgrađena neogotička gradska vijećnica pod snažnim utjecajem venecijanske arhitekture.
Od toga je sjedište vodnjanske gradske vlasti.
ROVINJ: Pretorske palače sa zatvorom u prizemlju
Jezgra komunalne ili gradske palače u Rovinju, u kojoj je i danas gradska uprava, datira iz 16. stoljeća. Tijekom povijesti mijenjala je namjenu i izgled.
Temelji joj sežu u 1308. godini kada je imala funkciju pretorske palače. Na katu je bila velika sala vijećnice, uredi i arhiv. Sačuvana je zidna slika s alegorijom gradske uprave iz 1580. godine, koja je restaurirana i sada krasi gradsku vijećnicu. U dijelu prizemlja jedno vrijeme nalazio se čak i zatvor.
Pročelje palače crvene je boje, dodatno naglašeno bijelim kamenim portalom, prozorima te kamenim pločama. Sotoportik sa starim gradskim vratima srušen je 1822. godine, a pročelje i atrij obnavljaju se između 1850. i 1860. godine kad je postavljeno niz grbova venecijanskih i rovinjskih obitelji, kao i gradski grb. Pročelje je ponovno obnovljeno 1935. godine te palača dobiva današnji izgled.
BALE: Palača obnovljena u 19. stoljeću
Gradska palača u Balama u 19. stoljeću doživjela je veće izmjene. Obnovljena je u neogotičkom stilu s elegantnim trijemom na ulazu. U trijem su uzidani grbovi, među kojima i grb Općine Bale - križ bijele boje na crvenom polju.
U gradskoj palači danas je sjedište općinske administracije. Tu se čuva i Statut kojeg je Serenissima odobrila 1477. godine. Statuto del Comun de Valle Bale izričito naziva Castel de Valle, odnosno Comun de Valle. Inače, Mletačka republika još u studenom 1332. godine Balama priznala položaj grada nazvavši ga terra Vallis ili commune de terre Vallis.
POREČ: Djelo tršćanskog arhitekta Arduina Berlama
Godine 1267., nezadovoljan feudalnom vlašću akvilejskog patrijarha i sukobima u prvoj polovici 13. st., grad Poreč je postao prvi istarski grad koji se sam predao Veneciji. Primjer Poreča ubrzo je slijedilo još istarskih gradova na zapadnoj obali Istre pa je ova godina značila početak jačanja utjecaja Venecije u Istri. Osim toga, ovime je počela podjela Istre na dva dijela, a godine 1420. Istra je i službeno podijeljena na mletački i habsburški dio.
Venecija je utjecala i na arhitekturu u gradu, pa je tako 1270. godine na današnjem Trgu Matije Gupca sagrađena podestatova palača. Tu je bio smješten mletački podestat koji je dolazio iz Venecije. Trg je ubrzo postao centar gradskog života. Ratovi, epidemije kuge i malarije doveli su do strašnog stanja u Poreču. Biskup Giacomo Filippo Tommasini posjetio je Poreč sredinom 17. stoljeća i opisao ga kao "grad - groblje".
Podestatova palača obnovljena je 1673. godine. Danas palača ne postoji, srušena je u 19. st. Nekadašnji glavni gradski trg, Trg Matije Gupca, doživio je velike promjene u Drugom svjetskom ratu kada je u bombardiranjima srušeno niz kuća na zapadnoj strani trga. Ove zgrade nisu nikada obnovljene, umjesto njih napravljen je park.
Današnja porečka gradska vijećnica (Palazzo municipale) sagrađena je 1910. godine prema projektu čuvenog tršćanskog arhitekta Arduina Berlama (1880.-1946.). Zgrada pripada pseudoklasicističkom stilu, a njezinim pročeljem dominiraju tri velika kamena luka s trijemom na dvije razine. Palača je obnovljena 2023. godine.
Nakon ukinuća vlasti porečkih biskupa 1778. i Vrsar dobiva komunalnu palaču.
NOVIGRAD: Grofovi Rigo grade gradsku palaču
Grofovi Rigo, za razliku od doseljenih plemićkih obitelji, nisu zapostavili svoj odnos prema Novigradu iz kojeg su potekli. Kao pravo urbano plemstvo 1770. investiraju u izgradnju nove raskošne gradske palače. Zgrada je izuzetan primjer srednjoeuropske barokne arhitekture.
Pročelje je raščlanjeno skladnim ukrasnim elementima kakve ne srećemo na istarskim palačama iz toga doba.
UMAG: Skromna katnica izgorjela 1924.
Umag je od prosinca 1269. godine pod venecijanskom upravom, koju je predstavljao načelnik, podestà, imenovan odlukom mletačkog Velikog vijeća, na razdoblje od 16 mjeseci, uz mogućnost produženja mandata na 32 mjeseca. Prvi umaški gradonačelnik bio je Marino Bembo.
Središte administrativne vlasti bilo je u Općinskoj palači, Palazzo Comunale, na gradskom trgu, na kojemu se nalazila i gradska loža, župna crkva te zvonik, podignut u 15. stoljeću.
Općinska palača, koja je obnovljena početkom 17., a koncem 18. stoljeća dijelom rekonstruirana i preuređena, izgorjela je u noći između 30. i 31. siječnja 1924. godine.
Veliki reljef s venecijanskim lavom je, nakon požara, ugrađen u sjeverno pročelje zvonika, a grbovi podestata i natpis nad ulazom skladišta brašna, il Fondaco delle farine, s grbom obitelji Dolfin, danas su pohranjeni u lapidariju Gradskog muzeja.
Bila je to prilično neugledna katnica, koja se kroz gotovo cijelo razdoblje mletačke vlasti u Umagu popravljala, dograđivala i preuređivala. U prizemlju zgrade je bilo općinsko skladište brašna, o čemu svjedoči natpis s uklesanom 1553. godinom.
Zgrada je početkom 17. stoljeća bila u vrlo lošem građevinskom stanju, ali je izvedena samo trećina nužnih radova sanacije, najvjerojatnije zbog nedostatka sredstava.
Obimni radovi provodili su se duže vrijeme: popravio se balkon, vanjsko stubište, izmijenjene grede, postavljen pod u vijećnici dr.
LABIN: Austrija gradi veliku općinsku zgradu
Unutar labinske starogradske jezgre, smjestio se mali srednjovjekovni trg, Stari trg, na kojem se sijeku sve uličice starog grada. Na trgu dominira podestatova palača, podignuta 1555. godine u renesansnom slogu. Svojom monumentalnošću bila je simbol moći Venecije. Jedini preostali renesansni element je trifora na fasadi zgrade.
Palača je bila sjedište podestata za Labin i Plomin, tu je bila smještena gradska uprava i sud, a u prizemlju je bio zatvor. Gradska uprava i vijeće bili su smješteni u ovoj zgradi sve do izgradnje zgrade Municipija na glavnom gradskom trgu.
Nakon pada Akvileje, da bi se izbjegao vojni sukob za koji su bili svjesni da neće biti uspješan, Labin se predao Veneciji 1420. godine Ipak, do 1464. godine Labin je sam birao svog gradonačelnika (podestata), a kasnije ga bira Venecija (prvi podestat 1420. godine bio je Caterino Barbo). Tek za vrijeme Austrije Labinjani postaju gradonačelnici Labina, a prvi je bio Giovanni Battista Negri.
Podestat je upravljao gradom 32 mjeseca, a pomagali su mu dva suca, rizničar i vrhovni župan, koji su birani na šest mjeseci, te Malo vijeće sastavljeno od 24 vijećnika koji su se birali iz uvijek istih plemenitaških obitelji.
Austrija otvara veliku općinsku zgradu, Municipij, 1900. godine. Temeljni kamen na Trgu Crć-Borgo postavljen je 1896. godine. Sagrađena je na mjestu nekadašnjih groblja pored crkvica Sv. Sergija i Sv. Marinele. U zgradi se ispočetka, osim općinske vlasti i administracije, nalazila škola, vrtić, porezna služba, komunalni inspektor i trgovina.
Novi gradski trg potisnuo je u drugi plan dotadašnji glavni trg na kojem se nalazilo kazalište, sjedište podestata, suda i zatvora.
PAZIN: Nesuđeno sjedište Istarskog okruga
I u Pazinu, najvažnija građevina za administrativno i upravno funkcioniranje grada je ona gradske općine, koju dobiva u drugoj polovici 19. st. Pazin je 1825. godine postao sjedištem Istarskog okruga i iste je godine napravljen projekt upravne zgrade. Zbog nedostatnih financijskih sredstava projekt je ostvaren 1860-tih godina, kada je središte Okruga premješteno u Poreč.
Zgrada je podignuta u tada neizgrađenom dijelu grada, danas naselju Dršćevka. Smještaj zgrade odredio je novi službeni ulaz u grad i nastaju novi dijelovi grada – Pristave i Vrtlišća. Pročelje je monumentalno oblikovano u klasicističkoj maniri, ima istaknuti središnji dio i dva kata. Na prvom iznad ulaznih vrata nalazi se balkon, a prozori završavaju polukružnim lukovima.
Zgrada je služila raznim funkcijama: od 1869. godine u njoj su se nalazile muška i ženska talijanska osnovna škola i ogranak općinske uprave, a između 1890. i 1918. godine i hrvatska osnovna škola. Sredinom 20. st. u njoj se smjestila gradska uprava.
Nova velika pazinska vijećnica izgrađena je 1936. godine.
Sjedišta vlasti u središnjoj Istri
BUJE. U Bujama, na trgu do župne crkve Sv. Servula, 1485. godine podignuta je pretorska palača u gotičko-venecijanskog slogu. Kada je 2017. godine obnovljeno pročelje zgrade, osvanula je u novom ruhu i podsjetila na Villu Vardabasso iz nekih ranijih vremena.
Villa Vardabasso je sjedište bujske gradske uprave.
Silvio Vardabasso (1891.-1966.) bio je jedan od najistaknutijih ljudi Buja suvremenog doba. Poznati geolog bio je predsjednik Talijanskog geološkog društva. Godine 1946. Alcide De Gasperi (1881.-1954.), talijanski ministar vanjskih poslova, želio ga je u talijanskoj delegaciji na mirovnoj konferenciji u Parizu, kao stručnjaka za geografiju. Rezultat je bila studija pod naslovom "Pitanje talijansko-jugoslavenske granice s fizičkog gledišta". Nakon završetka Drugog svjetskog rata nova jugoslavenska vlast nacionalizirala je njegovu imovinu.
OPRTALJ. Komunalna palača podignuta je 1471. godine uz župnu crkvu Sv. Jurja. Zgrada je srušena nakon Drugog svjetskog rata.
GROŽNJAN. Renesansna podestatova palača u Grožnjanu iz 1588. preuređena je u baroknom stilu 1726. godine.
MOTOVUN. Iznad unutarnjih bedema Motovuna uzdiže se visoko pročelje komunalne palače, romaničke građevine sagrađene u 12. ili 13. st. Na pročelju još uvijek ima vidljive ostatke zazidanih romaničkih prozora, odnosno bifora. Na nekima su još sačuvani središnji kapiteli.
Upravo je motovunska gradska palača najsačuvanija romanička javna građevina u Istri, ali i u Hrvatskoj. Usto, palača je sačuvala svoju izvornu funkciju pa se i danas u njoj nalaze prostorije općine.
DRAGUĆ. Tijekom obnašanja službe, kapetan Draguća imao je sjedište u glavnoj ulici, u kući iz 17./18. st., nazvana Kapetanova kuća. Tu je djelovala i škola, a 2015. godine postaje Kuća fresaka, koja je u funkciji kao izložbeni, kongresni i multimedijski prostor.
SV. LOVREČ PAZENATIČKI. Kuća pazenatičkog kapetana, vojnog upravitelja kopnenih venecijanskih posjeda u Istri, nalazi se uz jugozapadni obod bedema. Građevina pokazuje u prizemlju i prvom katu oblike srednjovjekovne arhitekture iz 14. st. Drugi kat je dograđen u 15. st. i na njemu su elegantni renesansni prozori.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
