Milivoj MIJOŠEK
- Za vrijeme komemoracije Tajani je osjetio talijanski ponos i rekao je što misli. I mislim da se zbog toga ne treba ispričavati, srčano govori Roberto Hapacher, 54-godišnji Puležan i Istrijan. Ali ponajprije Talijan. I to, reći će vam odmah, s ponosom ističe.
Predsjednik europskog parlamenta Antonio Tajani, kaže on, ima pravo što je na komemoraciji u povodu talijanskog Dana sjećanja uzviknuo "Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija". Nema tu govora o teritorijalnim pretenzijama. Jer s kulturološke strane i povijesne pripadnosti tu, po njemu, nema ničeg spornog. Radi se o onome, siguran je, što ti na neki način ionako pripada.
S Robertom sjedimo gdje drugdje nego u pulskom Circolu, zajednici Talijana. Oko vrata mu je šal talijanske nogometne reprezentacije. Onaj stari, s tri zvjezdice. Odmah nas upozorava da razgovarati možemo jedino na njegovom materinskom, talijanskom jeziku. Suprotno, na hrvatskom, ne dolazi u obzir.
- Guardi, se vuol farmi qualche domanda… (Vidi, ako mi želiš postaviti koje pitanje…, op.n.), započinje odmah Roberto, kao da nas iskušava.
Zbog svojih je stavova, priznaje, imao ozbiljnih problema. Vrijeđali su ga i psovali. Govorili mu da ode u Italiju i da je ovdje stranac, fašista. Živcira ga, priznaje, kad mu kažu da je crnokošuljaš, jer on to nije. Nosi, pokazuje nam, crvenu majicu, Garibaldinu. Problem je u tome što ljudi misle da su svi Talijani u Istri koji vole Italiju i koji bi ovdje voljeli Italiju, na neki način, fašisti. A on takvu etiketu odbacuje s gnušanjem.
- Poštujem Giusseppea Garibaldija i njegovu ideju o ujedinjenoj Italiji. Ja sam Garibaldino. Nisam fašista, nego Talijan i točka. Ali poštujem svih. Govorili su mi i da im ne želim dobro. Ali, gledajte, ako netko uđe u tvoje dvorište, gazi ti travu i pokrade te, kako da ti želim dobro? Talijani nisu ovdje došli. Oni su ovdje bili prvi i prvi su se oduprli fašističkoj politici. Ujedinili smo se sa Slavenima samo da bi oslobodili Istru, kaže on.
Neki ljudi, priča, to ne razumiju. Malo čitaju, a školski sustav ih indoktrinira. I on je kao školarac bio jugofil. Bio mu je ispran mozak, jer su ih učili krivo. Tako je i danas, tvrdi. Prenosi se s generaciju na generaciju.
O Tajanijevoj izjavi, koja je izazvala val reakcija, kaže da se radi o jednoj stvari koja nas vraća tamo gdje su ostali, u 1946. Misleći pritom, naravno, na Talijane i istarske Talijane. Tada su im oduzeli teritorij koji im povijesno i kulturološki pripada, tvrdi. To govori, uvjerava nas, lišen bilo kakve ideologije. Ni lijeve ni desne. I uvijek uzimajući obzir suživot sa svim narodima koji žive ovdje. Jer Roberto je karakterom multikulturalan, ali ponosom Talijan. Iredentizam je za njega ljubav prema vlastitoj domovini, tradiciji i ne valja ga trpati u isti koš s fašizmom, daje nam jasno do znanja. (Chiara BILIĆ)