ravnateljica ju natura histrica
Buttignoni o ilegalnoj gradnji: Ne treba nam čarobni štapić već samo više pameti. Moramo napraviti korak unazad
Silvia Buttignoni na divljem deponiju kod Ljubičeve jame u Marčani
Javna ustanova Natura Histrica brine o zaštiti zaštićenih područja, o područjima Ekološke mreže i o zaštićenim vrstama na području Istarske županije. Na čelnom mjestu te ustanove nalazi se Silvia Buttignoni koja je javnosti poznata po učestaloj i gorljivoj borbi protiv divlje izgradnje, divljih odlagališta, zaštiti svakog pedlja zaštićenog područja Istre. No, svakim danom sve više čini se to kao borba s vjetrenjačama. No, Buttignoni ne odustaje.
Svi ističu kako je prostor, uz ljude, najvrijedniji resurs kojeg ima Istra i kojeg treba zaštititi i sačuvati za buduće generacije, a ispada da se u praksi upravo taj prostor najviše i devastira i da za buduće generacije neće ostati baš previše prirodnih ljepota kojima se Istra danas ponosi. Kakvo je Vaše mišljenje o trenutnom širenju građevinskih područja, uglavnom nauštrb zelenila? Građana Istre sve je manje, a gradi se sve više. Za koga? Do kada i koliko treba tolerirati taj građevinski lobi?
- Građevinski lobi se ne bi trebao više tolerirati, točno ste naveli. Imamo sve manje naših ljudi, a sve više zauzimamo zemlju novom gradnjom.
Nije dobro da se grade nove zgrade koje se poslije prodaju strancima samo kako bi pojedinci zaradili i kako bi stranci kupili nekretninu u zemlji koja im, de facto, skoro pa ništa ne znači, jer im je skoro pa svejedno da li će to biti Hrvatska ili npr. Albanija. To je slijepo viđenje naše budućnosti i smatram da na neki način krademo budućnost našoj djeci.
Prostor i priroda najveći resurs
Živimo, jednim djelom, od prirodnih ljepota, a to sustavno i brzo uništavamo. Treba stati na loptu, smanjiti građevinske zone, blokirati novu nepotrebnu izgradnju i okrenuti se renoviranju starih zgrada (brownfield investicije) i spasiti što se spasiti još da, novim zaštitama, pošumljavanjima, rušenjem ilegalne gradnje...
Imate li Vi u svom djelokrugu rada takve (bizarne) primjere devastacije?
- Na žalost, i u zaštićenim područjima imamo takve primjere iako moram priznati da, nakon što se istaknuo problem ilegalne gradnje i nakon što je Natura Histrica kazneno prijavila dosta subjekata, devastacija je malo usporila. Mislim da je to nedovoljno i da bi se trebalo uložiti više novca i napora u nove zaštite.
S druge strane kada bi načelnici i gradonačelnici bili obzirniji i "zeleniji", možda ne bi bilo te potrebe. Istru treba gledati kao cijelinu, a ne kao prostor s deset gradova i 31 općinom.
Kakvo je Vaše mišljenje, kako to spriječiti, kako uopće čuvati prostor Istre? Ima li tu uopće pomoći kada kapital grabi štogod stigne, a čarobni štapić ne postoji?
- Prostor i priroda, uz pametne ljude, su najveći resurs koji Istra ima. Ne treba nam čarobni štapić već samo više pameti. Smatram da moramo napraviti korak unazad kako bi zapravo bili ispred svih ili barem onih država koje sada žale za onim što su nekad imali i sada je uništeno.
Takva galopirajuća gradnja nosi sa sobom i niz drugih problema, kao što je gomilanje smeća, mahom građevinskog otpada, u brojnim - i opet - zelenim oazama. Šuta, kamenje, i drugo smeće odlaže se i na brojne puteve koji službe kao protupožarni u brojnim šumarcima, a zapravo omogućavaju ulazak kombijima i kamionima još dublje u šumu i odlaganje smeća na mjesta koja bi trebala biti samo središte prirode?
- Nekada smo uspijevali držati smeće daleko od onoga što smo jeli, pili i od mjesta spavanja. Sada to više nije tako. Istra je prekrivena smećem. Istra ima toliko ilegalnih odlagališta da treba aktivno početi razmišljati o rješavanju problema.
Kako? Za početak kontroliranjem boravišta. Znači, netko tko dolazi u Istru živjeti ili raditi morao bi imati zakonsku obvezu prijaviti u roku od tjedan dana svoje boravište i eventualno novu kupljenu nekretninu i to bi trebalo kontrolirati.
Automatizmom bi trebao dobiti kantu za smeće i trebao bi početi plaćati paušal i odvoz smeća koji proizvodi. Na taj bi se način dobila i mogućnost zbrinjavanja glomaznog otpada u reciklažnim dvorištima. A kada bi se stopirala nepotrebna gradnja, bilo bi i manje građevinara i firmi koji iz drugih djelova Hrvatske dolaze graditi i raditi.
Inertan materijal kao što su cigle i ostaci gradnje, nakon što završe u reciklažnom dvorištu, mogao bi biti sameljen i deponiran npr. u stare i istrošene kamenolome... Isto tako mislim da Kaštijun ima još kratak životni vijek i da bi trebali, što prije, početi spaljivati to naše smeće - naravno s dobrim održavanjem i dobrim filterima.
Neminovno se nameće i pitanje kako će infrastruktura, od vode, struje, prometnica pa do već navedenog odvoza smeća pokriti to pretjerano širenje građevinskih područja, kako će komunalna poduzeća i s kojim radnicima to odrađivati kada se zna da se uglavnom radi o apartmanima koje, po cijenama kvadrata od par tisuća eura, kupuju uglavnom stranci?
- Treba zabraniti širenje građevinskih zona na nivou cijele Istre. Lokalnom stanovništvu Istre ionako ta gradnja ne rješava problem stanovanja i na kraju im nije ni potrebno, jer si ionako naši ljudi te kvadrate ne mogu priuštiti, a stranci nam samo dižu cijene. Građevinari, špekulanti i takozvani investitori najviše investiraju za sebe jer direktno zarađuju i to jako dobro. Ima još starih hotela koje treba obnoviti.
Ajmo najprije obnoviti staro, a onda vidjeti gdje smo. Domaćih radnika ima sve manje, jer nam općenito populacija opada. Sa širenjem gradova i sela otvaramo drugu problematiku, uvoza radne snage. Radna snaga nam u zadnje vrijeme dolazi iz dalekog Nepala ili Filipina. Zašto ne možemo kapacitirati naš razvoj s našim mogućnostima, s našim ljudima, za naše potrebe? Zar nije to bolje?
Inspektorat ne radi svoj posao
Pitanje je tu i bespravne gradnje. Velika područja u Istri doslovno su prekrcana objektima koji nisu niti evidentirani niti su mogli i smjeli biti izgrađeni, a opet postoje, i ljudi u njima masovno ljetuju i, štoviše, iznajmljuju trećim osobama bez da to igdje bude vidljivo i naplaćeno. Kakvo je Vaše iskustvo s bespravnom gradnjom i kako ju zaustaviti?
- Pokušali smo zaustaviti ilegalnu gradnju preko Državnog inspektorata ali na žalost državni inspektorat je, skoro pa nepostojeći i ne radi svoj posao. Dok čekamo da državni inspektorat proradi, rješenje je da svaka Općina i Grad napiše svoje pravilnike kao što je npr. Pravilnik o agrotehničkim mjerama i onda, na temelju toga pokrene Upravne postupke za uklanjanje ilegalnih nekretnina. Upravni postupak znači da daš mogućnosti "ilegalcima" da sami maknu ilegalne objekte.
U protivnom, nakon toga, ako to ne izvrše, naplatiš im tri kazne sa sve većim iznosima i nakon toga im se ruši objekt na njihov trošak. Naravno da bi Općine i Gradovi morali uspostaviti fond za rušenje, ali to bi im se isplatilo jer bi financijski zaradili puno više a, s druge bi strane, prostor bio čist.
Posljedično, ne bi imali niti iznajmljivanje i boravak "na crno", imali bi manje smeća, ne bi imali zagađenje prostora fekalijama, ne bi imali ilegalno kaptiranje voda kroz bušotine... Točno bi znali koliko ljudi boravi u Istri, a i turistička infrastruktura bi profitirala. Ali za to treba imati viziju, volje i puno snage.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
