drevna vještina
Istra među prvima u Europi imala ljekarnu: Donosimo povijesni pregled farmacija na Poluotoku
Zgrada nekadašnjeg hotela i apoteke u Labinu u jadnom je stanju (Arhiva)
Ljekarništvo, farmacija ili apotekarstvo (poznavanje, priređivanje i ispitivanje lijekova) u početku je bilo dijelom medicine, a u antici liječnici su sami priređivali lijekove. Njemački kralj i car Fridrik II. (1194.–1250.) zakonom je 1240. odijelio ljekarništvo od medicine, pa je liječnicima bilo zabranjeno držanje ljekarna, koje su mogli voditi isključivo osposobljeni ljekarnici.
Prve ljekarne u Europi
Pod utjecajem medicinske škole u Salernu (glavni grad istoimene talijanske provincije), među prvim ljekarnama u Europi bile su one u Napulju (1140.), Parizu (1180.), te u Trogiru (1271.), Dubrovniku (1272.), Zadru (1289.) i u Puli (1353.). Prema nekim podacima, 1650. godine postojala je apoteka u Vodnjanu. U prvoj polovici 19. stoljeća Pula je imala dvije ljekarne: jednu je vodio Lovro Moretti iz Buzeta, a drugu Valentin Wassermann. Bila je na Forumu, a na nadvratnoj kamenoj gredi ulaza i danas stoji ime Wassermann.
Na području Istre od Trsta do Rijeke s otocima bile su 33 ljekarne otvorenoga tipa, po jedna civilne i vojne bolnice, te deset kućnih ljekarni, za koje je bila potrebna posebna dozvola vlasti: tri su držali liječnici, ranarnici dvije, a pet je bilo u rukama svećenika i redovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća Poreč je imao tri ljekarne, Rovinj i Vodnjan dvije, Pula tri otvorenoga tipa, u kojima je radilo šest farmaceuta. Uoči Prvog svjetskog rata u Puli je bilo čak sedam ljekarni.
Iz uporabe ljekovitog i aromatskog bilja u Martinšćici na otoku Cresu u obitelji Linardić razvila se farmaceutska industrija eteričnih proizvoda (Istarska distilerija – Casa Linardi), koji su se našli i na američkome tržištu. Ljekovito se bilje skupljalo u velikim količinama i s istarskoga kopna prevozilo na otok.
Između dvaju svjetskih ratova u Istri su najbrojnije bile privatne ljekarne. U to je doba svaki grad imao vlastitu (općinsku) ljekarnu, na čelu koje je bio ljekarnik, ujedno vezan ugovorom o stalnome boravku u gradu službovanja.
Nakon Drugog svjetskog rata Istra je bila u nezavidnom položaju zbog nedovoljnoga broja ljekarnika i loše opremljenosti ljekarni. Neposredno nakon rata radilo je samo tridesetak ljekarni i isto toliko ljekarnika. Za vrijeme savezničke uprave u Puli je od ožujka do rujna 1942. godine trajala kriza u nabavci i distribuciji lijekova.
Budući da su se vlasnici ljekarni sa svojim kapitalom odselili u Italiju, distribuciju lijekova u gradu preuzela je bolnička ljekarna. U jesen 1947. godine hrvatske vlasti uredile su ljekarne u Zagrebačkoj ulici i na Trgu na mostu, pa su u Puli djelovale tri ljekarne. Ukinuto je privatno vlasništvo ljekarni i uvedena civilna mobilizacija ljekarničkog osoblja.
Sljedećih su godina na Poluotoku obnovljene stare ljekarne i otvorene nove: u Bujama, Umagu, Pazinu, Buzetu, Puli, Novigradu, Podpićnu, Labinu, Opatiji, Voloskome, Lovranu, Kastvu, Raši i dr. Otvoren je i niz novih privatnih ljekarna, osobito 1990-ih, čime je ljekarnička mreža dodatno ojačana.
Stalni postav austrougarske ljekarne
Izgradnjom pulskog arsenala krajem 19. stoljeća, Pula postaje glavna austrougarska ratna luka, a dolaskom vojske i stanovništva iz svih dijelova Monarhije razvija se u najveći istarski grad. Rast broja stanovništva i širenje epidemijskih bolesti nametnulo je potrebu otvaranja bolnice pa je 1861. otvorena Carsko-kraljevska Mornarička bolnica (K.u.K. Marinespital). Bolnica je unutar svoje zgrade imala i vlastitu ljekarnu (K. u. K. Marinespital Apotheke).
Povijesni i pomorski muzej Istre preuzeo je 1991. godine predmete ljekarne koji su bili dio Povijesne sobe Vojne bolnice Pula. Godine 2005. godine, u prigodi 50. godišnjice od osnutka Muzeja, predmeti su izloženi u stalnom postavu.
Više od šesto predmeta izloženo je kroz nekoliko cjelina. Postav je popraćen četverojezičnom legendom i kartom. Legenda daje osnovne podatke o ljekarništvu u Istri, a iz karte mogu se iščitati različiti podaci, primjerice, o broju ljekarni u većim gradovima u Istri kroz četiri godine (1878., 1902., 1941., 2005.), koje su odabrane kako bi se prikazao porast broja ljekarni zbog razvitka gradova nakon izgradnje arsenala i dolaska austrougarske vlasti, potom nakon početka Drugog svjetskoga, rata pa do današnjih dana.
Neizbježni dio postava čini originalni stilski namještaj izrađen od mahagonija, koji pripada razdoblju historicizma druge polovice 19. stoljeća.
Uvodna cjelina predstavlja nastanak lijekova. Na prvoj dužnoj vitrini smještene su stojnice (posude) napunjene biljnim sirovinama, tehnička oprema za pripremu ljekovitih oblika (galensku farmaciju) – mužari, lončići za žarenje, tjesnac za tablete, mikroskop, vaga te gotovi komercijalni lijekovi iz farmaceutske industrije, ambalaža i pomoćni pribor za liječenje (zavoji, šprice, igle, stetoskop i dr.), koji su se upotrebljavali na području Istre i Hrvatske.
Na drugoj vitrini postavljene su raznovrsne stojnice, kutije i posude koje nose natpise ljekarničkih sirovina. Kutna vitrina predstavlja venenu – zatvoreni dio ljekarne. U ovakvim zaključanim vitrinama čuvali su se jako djelotvorni i otrovni lijekovi čija se ambalaža od ostalih razlikovala po tome što je nosila oznaku križa ili kosturske glave.
Znanstveni dio postava ljekarne predstavlja priručna ljekarnička knjižnica na čijim se policama nalaze medicinski i farmaceutski naslovi te stručni pravilnici i zakoni, dok spremišni segment čini vitrina sa satom u funkciji ljekarničke ostave u kojoj se nalaze posude i stojnice većih zapremina te analitičke vage za provedbu preciznih mjerenja.
Završni dio postava čine dva simulirana recepturna stola na kojima je smješten niz predmeta potrebnih za izradu lijeka i koji predstavljaju sintezu teorijskoga i praktičnog rada ljekarnika.
Zaštitom i prezentacijom ove muzejske građe, Povijesni i pomorski muzej Istre, stvorio je ugođaj ljekarne s početka 20. stoljeća. Muzejskim posjetiteljima prenosi osnovnu definiciju farmacije – znanje o poznavanju, priređivanju, ispitivanju i čuvanju lijekova. Usto, postav doprinosi kulturno-povijesnoj, edukativnoj i turističkoj ponudi grada Pule i Istre.
(Korišten tekst Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli)
Apoteka u prizemlju Hotela Roma
Zgrada gotovo na samom ulazu u labinsku starogradsku jezgru, Usponu Aldo Negri, izvorno je izgrađena za turističku namjenu i do danas je ostala poznata po nazivu Hotel Roma (Albergo Roma). Usporedno s hotelom u prizemlju je djelovala ljekarna. Građena je između 1937. i 1939. godine. Valja spomenuti da to nije bio hotel u klasičnom smislu te riječi, već konačište ili pansion.
Od svih sadržaja, jedino je ljekarna funkcionirala u kontinuitetu do sredine 1980-ih godina. Zapremala je središnji dio prizemlja koji je prema ulici cijelom širinom rastvoren staklenom stijenom - izlogom.
U unutrašnjosti ljekarne je očuvan posebno dizajnirani i ručno izrađeni namještaj iz punog drva. Nakon izgradnje konačišta, Giuliano Patelli tada postojeću ljekarnu (ala Madonna) sa Starog trga u starogradskoj jezgri seli u novosagrađenu zgradu.
Zgrada ima šest nadzemnih etaža, približno 970 četvornih metara korisne površine. Primjer je "streamline moderne", pravca u arhitekturi koji je bio popularan krajem 30-ih godina, a nadahnjivao se brodskim linijama.
Zgradu je kupila jedna privatna tvrtka iz Zagreba. Zanimljivo, kupac je pozvao građane da uz stručno vodstvo razgledaju zgradu Apoteke i iskažu svoje ideje i prijedloge, što bi željeli imati na ovom mjestu u svom gradu.
Kratka povijest farmacije u Hrvatskoj
Govoreći o povijesti ljekarništva u Hrvata, od ilirskih vračeva i rimskih ljekarnika preko srednjovjekovnih alkemičara do modernih farmaceuta, iščitavamo i povijest farmacije u Europi, za kojom Hrvati ne zaostaju.
I u našim je krajevima u srednjem vijeku važan utjecaj samostanskih ljekarni, kakva je ljekarna Male braće u Dubrovniku. Ona ne samo da je jedna od najstarijih ljekarni u Europi, već je najstarija koja djeluje u kontinuitetu od svoga postanka 1317. godine.
Ljekarništvo je odvojeno od liječništva u 12. i 13. stoljeću, a njegovu je razvoju osobit poticaj pružio napuljski edikt cara Fridrika II. iz 1240. godine. Današnjim rječnikom rečeno, Fridrik II. je želio spriječiti sukob interesa, pa je zabranio liječnicima posjedovanje vlastitih ljekarni.
Najranije se javne ljekarne otvaraju u Dalmaciji, a prva čije je postojanje potvrđeno dokumentom iz 1271. je ona u Trogiru. Ubrzo niču ljekarne u Splitu 1282., Zadru 1289., Rabu 1326, Puli 1353. godine.
Prva ljekarna u Zagrebu, na Griču, zvana "K crnom orlu", spominje se 1355. godine. Radi i danas u Kamenitoj ulici te je prava turistička atrakcija Zagreba.
Varaždin dobiva ljekarnu 1603. godine, Osijek 1687., Virovitica 1735.
U 18. stoljeću diljem Hrvatske osnivaju se nove gradske ljekarne. Iako je još 1770. carica Marija Terezija donijela zakon o uređenju javnog zdravstva u Hrvatskoj, moderno ustrojstvo ljekarništva uređeno je Zakonom o ljekarničtvu 1894. godine. Sve do potkraj 19. stoljeća ono se smatra obrtom.
S otkrićem sintetičkih lijekova postaje sve važnija i njihova proizvodnja. U Hrvatskoj je već potkraj 19. stoljeća izgrađena prva tvornica lijekova, u zagorskom mjestu Pregradi. Ljekarnik Adolf Alfons Thierry izgradio je ondje veliku zgradu u stilu secesije u kojoj je otvorio ljekarnu "K angjelu čuvaru", a iza nje smjestio je tvorničke hale. Bila je to prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi.
Hrvatski farmaceutski div Pliva svoj začetak ima u kemijsko-farmaceutskoj industriji Kaštel (1921.)
Osnutkom Kemijsko-farmaceutske industrije Kaštel u Karlovcu (1921.) Tvornica je 1928. godine preseljena u Zagreb, gdje je 1935. godine počela vlastitu proizvodnju farmaceutskih sirovina i gotovih lijekova. Kaštel se 1945. godine udružio s Kemikom u državni zavod za proizvodnju lijekova – Pliva.
(Za pisanje priloga koristio sam se, među ostalim, informacijama iz Glasa Istre, Istarske i Hrvatske enciklopedije)
Znakovi i simboli
Simbol farmaceutske struke je Eskulapova zmija koja pije iz Higijine posude. Higija, kći boga liječničkog umijeća Asklepija, bila je božica zdravlja u antičkoj Grčkoj (Asklepijev štap i zmija su zaštitni znak liječničke struke). Na grčkom jeziku njeno ime znači "liječiti, donijeti zdravlje", pa je zato smatrana zaštitnicom ili personifikacijom zdravlja. Zašto zmija? Zmija simbolizira mudrost, znanje, besmrtnost, a u medicini je bila poznata ljekovitost zmijskog otrova.
Zeleni križ je pak međunarodna oznaka za ljekarnu, kao što crveni križ predstavlja simbol medicinske usluge i humanitarne pomoći.
Sveti Kuzma i Damjan, braća blizanci, ranokršćanski su mučenici koji su svojim liječničkim umijećem liječili od raznih bolesti i pripravljali napitke i druge pripravke od kojih bi ljudi ozdravljali.
Sv. Kuzma je zaštitnik liječnika, a sv. Damjan zaštitnik ljekarnika.
Crkva slavi sv. Kuzmu i Damjana 26. rujna. Tri župe u Porečkoj i Pulskoj biskupiji za svoje patrone imaju sv. Kuzmu i Damjana: Fažana, Kaštelir i Kršikla, a crkve njima u čast podignute su u Boljunu, Grožnjanu i Labinu.
Ukratko
Giovani Candussio (1852.–1913.), radio je kao ljekarnik u Poreču, gdje je bio i općinski načelnik. Napisao je priručnik s područja galenske farmacije, područje farmacije koje se bavi proučavanjem metoda za izradbu različitih oblika lijekova. (1891.) i udžbenik farmaceutske kemije i farmakognozije, poznavanju droga biljnoga, životinjskog i mineralnog podrijetla. (1900). Bio je dugogodišnji predsjednik Ljekarničkog udruženja Istre.
Obitelj Rodinis, porijeklom s Krka, imala je na Portarati u Puli ljekarnu koja se zvala e Ai due Leoni (Kod dva lava), kasnije se taj naziv gubi i ostaje samo Farmacia Rodinis, Ljekarna Rodinis. Osnivač tvrtke i ujedno vlasnik vile na Verudi bio je Antonio Rodinis (1844.–1920.), vjenčan s Giovannom Rossi (1857.-1927.). Posao će naslijediti njegov sin dr. Oreste Rodinis, rođen 1878. godine.
Pazinski franjevci imali su u 16. stoljeću bolnicu, ljekarnu i knjižnicu (najstariju sačuvanu u Istri). Kasnije će u sklopu pazinskog samostana (1781.-1834.) djelovati pučka škola, a potom Carska i kraljevska gimnazije (1836.1873.).U samostanu je živio fra Teofil Velnić (1892.-1967.), profesor u Pazinskom sjemeništu i Visokoj teološkoj školi u Pazinu, koji se bavio prirodnom medicinom. Samostan Pohođenja Marijina u Pazinu sagrađen je 1481. godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
