Mr. sc. Helena Štimac Radin (Arhiva Glasa Istre)
Ured za ravnopravnost spolova osnovan je 3. veljače 2004. godine temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine 18/04) kao stručna služba Vlade Republike Hrvatske za obavljanje stručnih i administrativnih poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. Dva desetljeća uspješnog djelovanja Ureda za ravnopravnost spolova bio nam je povod za razgovor s ravnateljicom Helenom Štimac Radin, magistricom sociologije po struci.
- Žene i muškarci u Hrvatskoj nisu potpuno ravnopravni, postoji niz teškoća, problema nejednakosti, ali kada je riječ o globalnim razmjerima, ako se primjerice radi o ravnopravnosti spolova u zemljama članicama Ujedinjenih naroda, onda Hrvatska nije zaostala zemlja, jer postoje zemlje u kojima žene nemaju pravo glasa i drugo, nego spada u razvijeniji dio svijeta. Kada je riječ o konkretnim problemima, onda je u nas na prvom mjestu nedopustivo nasilje nad ženama, što treba učiniti sve da se to smanji. Na drugom je mjestu položaj žena na tržištu rada, i treći veliki problem je još uvijek nedovoljan broj žena na mjestima javnog i političkog odlučivanja. Ohrabruje činjenica da u novom sazivu Sabora RH ima 34 posto žena, što je najbolji rezultat nakon 90-ih godina. Spomenimo i da smo imali predsjednicu Republike, predsjednicu Vlade, ministricu vanjskih i europskih poslova, predsjednicu Ustavnog suda. Sada u EU Parlamentu imamo dobar omjer, pola muških i pola ženskih zastupnika. Govoreći o tome mislim na žene koje su obnašale vodeće državne funkcije, a što mogu s ponosom isticati.
Smatram da smo u protekla dva desetljeća napredovali u različitim područjima i dosta toga je učinjeno glede ravnopravnosti spolova, tako da gledano u cjelini zabilježen je značajan pomak u toj oblasti. Međutim, još uvijek nismo dostigli ciljeve kojima težimo, tako da žene i muškarci u Hrvatskoj budu potpuno ravnopravni. Raduje činjenica da je porasla svijest o nužnosti uspostave cjelovite ravnopravnosti spolova u društvu za koje se zalažemo. Nažalost, i dalje je nasilje nad ženama prvi i najveći problem, ali i u tom pogledu porasla je svijest da je nasilje nad ženama potpuno neprihvatljivo i moramo se izboriti u stvarnom životu za nultu toleranciju prema svim oblicima nasilja. U obitelji nasilje predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i oblik je diskriminacije. Valja podsjetiti da se Vlada čvrsto opredijelila za nultu stopu tolerancije prema svim oblicima nasilja, posebice prema nasilju u obitelji i nasilju nad ženama. Ipak valja upozoriti da do nula posto nasilja možda nećemo nikada doći, ali čim ga smanjimo na najmanju moguću mjeru, napravili smo puno. To je moguće ako se cjelokupno društvo usmjeri na tom planu i svakako je zanimljivo i pohvalno da se javnost zalaže za strože kazne. Podignute su kazne za silovanje i mnoge druge zakonodavne promjene su usvojene, no javnost nerijetko izražava nezadovoljstvo zbog blagih sudskih kazni za nasilje nad ženama. Iznenađujući je podatak da 70 posto sudstva čine žene, te da su 70 posto žene sutkinje.
- U pogledu Ureda, u ožujku 2004. godine krenuli smo od nule u njegovom ustroju, ali valja ipak reći kako su dva desetljeća značajno razdoblje i dug period u životu jednog čovjeka, ali malo je to razdoblje za društvene promjene. Mi još uvijek nismo dostigli ciljeve kojima težimo sukladno s vizijom i misijom djelovanja. Temeljni je cilj da budemo društvo u kojem nema diskriminacije na osnovu spola, u kojem su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata. U skladu s tim značajno je izmijenjeno zakonodavstvo, prvi je Zakon o ravnopravnosti spolova donesen 2003., a drugi Zakon 2008. godine i u njemu su unesene velike novine. Prije svega, u Zakon su uvrštene jedinice lokalne, (područne) i regionalne samouprave kao jedan od važnih faktora za provedbu Zakona. Godine 2008. uveli smo kvote od najmanje 40 posto za udio žena na izbornim listama za sve razine izbora. Praktično to znači da nigdje i na bilo kojoj razini ne smije biti podzastupljenost ženskog spola. Prema podacima s kojima raspolažemo, na zadnjim parlamentarnim izborima održanim ove godine, 88 posto stranaka je poštivalo tu odredbu Zakona, a 12 posto nije poštivalo kvotu. Nesumnjivo se radi o napretku u usporedbi s ranijim razdobljima.
Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala dvadeset i osma članica Europske unije i od svog osnutka do spomenutog datuma Ured za ravnopravnost spolova bio je naročito angažiran gotovo deset godina u onom pristupnom razdoblju pregovora i ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tada su bile, između ostalog, jako tražene reference o ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. Jasno, mi ne šutimo, mi upozoravamo da još uvijek žene u Hrvatskoj nisu ravnopravne s muškarcima, primjerice imaju manje plaće, manje mirovine, često su izložene nasilju, manje su prisutne u politici odlučivanja, ima problema u muško-ženskim zanimanjima. Ipak, imamo napredak u postizanju ravnopravnosti spolova koji je prepoznat u EU i Vijeću Europe, ali je prespor, trebamo biti brži u napretku.
Krajem kolovoza i početkom rujna 1995. godine u Pekingu je održana Svjetska konferencija o ženama u organizaciji Ujedinjenih naroda. Sažetak sa skupa je jednakost, razvoj i mir. Svakih pet godina mi za više međunarodnih organizacija pripremamo izvješće o tome do koje razine smo stigli u postizanju ženskih ljudskih prava. Izvještavamo Ujedinjene narade, Europsku komisiju, Vijeće Europe, i ostale, a sada i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), jedinu međunarodnu organizaciju u kojoj Hrvatska još nije, a predviđa se da će ući za dvije godine.
- Da, slažem se s vama, ali tu viziju svi zajednički moramo i trebamo graditi. Misija Ureda za ravnopravnost spolova kao stručne službe Vlade Republike Hrvatske je koordinacija svih aktivnosti kojima je cilj uspostavljanje ravnopravnosti spolova u društvu, stvaranje uvjeta za promicanje ravnopravnosti spolova te praćenje provedbe i učinkovitosti Zakona o ravnopravnosti spolova i Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova.
- Za medije mogu kazati da imaju ključnu ulogu, ali ima dosta pozitivnih, te nažalost negativnih primjera djelovanja na javnoj društvenoj sceni. Sasvim je sigurno da mediji imaju ogroman utjecaj na javno mnijenje. Nažalost, na društvenim mrežama imamo komunikacijsku aktivnost koju netko napravi na internetu kako bi osobu ponizili, prijetili ili je čak terorizirali na neki drugi način. Njihov je temeljni cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti osobi u obliku tekstualnih ili video uradaka, fotografija, poziva, neugodnih komentara od strane jedne ili grupe osoba.
- Da, u Uredu smo osnovali biblioteku koja se zove ONA, u kojoj su prijevodi najvažnijih međunarodnih dokumenata i dostupni su hrvatskoj javnosti. Cilj je biblioteke da se javnosti približe sve direktive EU-a i ostali međunarodni akti o ravnopravnosti spolova, te globalna politika koja se u svijetu provodi na tom području. Te su publikacije tiskane i javno predstavljene, kao i sve ono što Republika Hrvatska poduzima putem međunarodnih asocijacija. Ovi su dokumenti veoma dobro došli i našim susjednim zemljama koje su na putu ulaska u EU, ali nisu jedini. Primjerice Finsku je izuzetno zanimala naša praksa i sve što je Republika Hrvatska poduzimala da ravnopravnost spolova bude na što većoj razini.
- Praksa je različita, ali je po županijama dosta učinjeno u proteklom razdoblju i uložena su znatna sredstva. Ako se radi o nasilju, onda se u tom pogledu stalno i vrlo aktivno radi, povećan je broj skloništa za žene žrtve nasilja u svim županijama. U pogledu zastupništva žena u županijskim i gradskim skupštinama, glede političke participacije, onda tu prednjači Grad Zagreb, zatim Istarska i Međimurska županija, te još nekoliko drugih županija. Ali, evidentna je velika razlika po županijama, no ipak je nekakav pomak zabilježen u njima, kao i u sastavu gradskih i općinskih skupština, vijeća, što ohrabruje da će u narednom razdoblju biti još bolje.
- Da, naša strategija kreće od toga i edukacija o ravnopravnosti spolova treba odatle krenuti, od najranije dobi, od vrtića preko srednje škole do visokoškolskog nivoa i svih ostalih formi obrazovanja. I građanski odgoj bi mogao pomoći, ali to još uvijek ide jako teško i suočeni smo s pokretima koji su kontra prava žena. Žene se već nekoliko stotina godina bore za ravnopravnost spolova, i prva zemlja koja je uvela pravo glasa za žene u Europi, početkom dvadesetog stoljeća, bila je Finska koja je danas jedna od najrazvijenijih zemalja Europske unije. Oni odvajaju velika sredstva na planu ravnopravnosti spolova, mi nažalost još uvijek takvu praksu nemamo. Podsjetit ću da je Novi Zeland bila prva zemlja u svijetu koja je uvela pravo glasa za žene, dok su na tlu bivše Jugoslavije žene dobile pravo glasa tek 1945. godine.