KNJIGA U SRCU BUZETA I NJEGOVE ČITALAČKE PUBLIKE Vremešna hrvatska čitaonica 130. obljetnicu dočekala posve modernizirana

Arhiva G. I.

Koliko bi prosječnom čitatelju iz daleke 1890. godine, kada je u Buzetu otvorena Hrvatska čitaonica, trebalo da se snađe u njenoj moderniziranoj verziji, osuvremenjenoj lani kada je preseljena u novi prostor? Vjerojatno ne puno. No, zasigurno je njeno otvaranje prije ravnih 130 godina za ljubitelje pisane riječi imalo isti značaj kakav njena modernizacija ima za njihove današnje nasljednike. Nova Gradska knjižnica nakon preseljenja u novi prostor i adaptacije, postala je upravo ono što je i bio cilj - dnevni boravak grada!

No, krenimo od početka. Buzetska čitaonica počela je s radom 1888. godine, ali je njeno otvaranje javno objavljeno tek 6. srpnja 1890. godine. Mirjan Flego, povjesničar i knjižničar Gradske knjižnice kaže da se otvaranje čitaoničkih društava u Istri u drugoj polovici 19. stoljeća odvijalo u sklopu procesa poznatog pod nazivom hrvatski narodni preporod u Istri. Čitaonice su bile središta iz kojih su se širile preporodne ideje. Osnivane su s ciljem opismenjavanja, educiranja i razvijanja nacionalne svijesti kod istarskih Hrvata, a prva takva kulturna ustanova osnovana je u Kastvu 1866. godine.

Nova družica

Pobjedom hrvatske stranke na općinskim izborima 1887. godine, i u Buzetu su stvoreni povoljniji uvjeti za osnivanje raznih društvenih ustanova. U Buzet dolaze raditi istaknuti društveni radnici, a 6. ožujka 1890. godine održan je sastanak na kojem je donesena odluka o osnivanju čitaonice. No, ono nije teklo glatko, vlasti su odbile predložena pravila. Naknadno su ih, nakon izmjena, ipak prihvatili. Naša sloga 3. srpnja 1890. godine najavljuje službeno otvaranje čitaonice u članku koji započinje riječima "Čitaonice u Istri dobile su novu družicu".

Razvoj i djelovanje buzetske čitaonice pomno su, od samog početka, pratili tadašnji tiskani mediji, ponajviša Naša sloga (1870.-1915.), prve novine koje su na hrvatskom jeziku izlazile u Istri. Izvještavajući o svečanosti njenog otvaranja 6. srpnja, Naša sloga prenosi da su se okupili mnogobrojni gosti iz svih naselja Buzeštine, govorilo se o problemima hrvatskog stanovništva, potrebi otvaranja škola i o opismenjavanju. Pjevale su se rodoljubne pjesme, a sve je počelo izvedbom Lijepe naše. Za prvog predsjednika izabran je dr. Mate Trinajstić, a među istaknutim članovima bio je i Matko Brajša Rašan, tada općinski tajnik u Buzetu, inače poznati skladatelj, autor istarske svečane pjesme "Krasna zemljo".

O otvaranju Hrvatske čitaonice u Buzetu pisalo se i izvan Istre. Tako je u dnevniku Slovenski narod koji je izlazio u Ljubljani, prvo izašla kratka najava, a zatim i obavijest o otvorenoj čitaonici. Najavu otvaranja knjižnice objavile su tršćanske novine Edinosti. Izdavalo ih je Političko društvo Edinost, koje je zastupalo interese tršćanskih i primorskih Slovenaca. Nakon Naše sloge, najviše su se obavijesti o radu čitaonice objavljivale upravo u Edinosti. Najčešće su to bile kratke obavijesti o događajima koje čitaonica organizira.

Zabave, izleti, šaloigre

Naša sloga i dalje je pratila rad čitaonice tako se u travnju 1891. godine mogao čitati izvještaj s održane glavne skupštine. Izabran je novi odbor, a nakon završetka skupštine došlo je određenih neugodnosti koje su izazvali protivnici čitaonice.

Aktivnosti čitaonice bile su raznolike. Organizirale su se zabave, predavanja, i izleti. Hrvatska čitaonica je 1897. godine priredila u Sv. Ivanu zabavu. U najavi manifestacije objavljen je program, koji je uključivao pjevanje, sviranje, ples i glumačku točku, tzv. šaloigru. Zabava se održala 21. studenog, a Naša sloga izvijestila je o uspjeloj veselici u Sv. Ivanu.

Kada je 1902. godine prvi predsjednik odbora čitaonice, upravitelj posujilnice i načelnik Matko Trinajstić otišao s Buzeštine čitaonica mu je priredila oproštajnu svečanost, o čemu je Naša sloga pisala 30. listopada 1902. godine. "Gospodin se doktor na sve nazdravice lijepo zahvaljivao, a vidilo mu se na očima, poznalo mu se i u riječima, kako mu srce plače, kako teško napušta ovaj obljubljeni kraj, kako teško ostavlja ovaj siromašni puk, koji ga ljubi ne samo kao dobročinitelja, nego još više kao prijatelja, da rečem kao brata- kao svog oca".

Ponekad se čitaonica suočavala s preprekama pri organizaciji događaja. U Našoj slogi pišu 1905. godine kako su trebali imati plesnu zabavu u gostioni Alla Fontana. Zbog pritiska na vlasnike da se otkaže, uskraćeno je prvotno odobrenje upravitelja. Uz pomoć brojnih lokalnih aktivista čitaonica je postala središte iz koje su se razvijale i ostale društvene, kulturne, prosvjetne i gospodarske organizacije u Buzetu i Buzeštini, a taj je proces doživio svoj vrhunac izgradnjom Narodnog doma 1907. godine u kojem su čitaonica i pučka knjižnica, posujilnica, sokolska glazba i druga društva dobila adekvatan prostor za svoj rad.

Kroz tekstove iz Naše sloge, ali i drugih onovremenih tiskovina mogu se saznati vrijedne informacije o različitim aktivnostima čitaonice u njezinim počecima. Organizirali su se izleti zabave, predavanja, djelovala je glumačka skupina, tamburaški sastav... S vremenom se broj čitaonica i knjižnica povećavao jer su se one osnivale i u drugim mjestima Buzeštine i Ćićarije u godinama prije početka Prvog svjetskog rata.

Izvorska vila

- Nakon Hrvatske čitaonice u Buzetu otvarana su slična čitaonička društva i u drugim naseljima Buzeštine i Ćićarije. O nekima od tih društava pisao je list Pučki prijatelj, glasilo hrvatskog katoličkog pokreta u Istri. U Sv. Martinu 1907. godine ustanovljeno je novo društvo Zemljoradnička prosvjeta. Hrvatsko-slovensko akademsko ferijalno društvo Istra osnovalo je u Štrpedu 1908. pučku čitaonicu imena Izvorska vila. U Lanišću je 1908. godine otvorena Hrvatska čitaonica uz mnoštvo gostiju i Sokolsku glazbu iz Buzeta. U travnju 1912. godine održana je skupština čitaonice iz Sovinjaka, navodi Mirjan Flego.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i dolaskom talijanske vojske, započinju teška vremena. Fašističke vojne vlasti 1921. godine zatvaraju sve hrvatske udruge i ustanove. Zabranjuju rad hrvatske čitaonice, a uskoro slijedi i spaljivanje knjiga i ostalog inventara, na samo Pučke knjižnice, već i mnogih privatnih knjižnica na Buzeštini.

Nakon Drugog svjetskog rata, knjižnica se obnavlja i započinje s radom 1948. godine kao društveno-prosvjetna organizacija, a od 1958. godine kao samostalna prosvjetna ustanova. Od 1961. godine do danas djeluje u okviru Narodnog sveučilišta, odnosno Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Buzet. U tom je razdoblju knjižnica često mijenjala svoje sjedište, a 1970. godine konačno se vratila u Narodni dom.

S godinama je postala pretijesna pa 2012. godine, počinju pripreme za njeno proširenje i adaptaciju. Knjižnica seli u susjedstvo. Odabrana je zgrada nedaleko od Narodnog doma, u samom središtu grada koja prostorom i površinski najbolje odgovara standardima za narodne knjižnice, a dostupna je osobama s invaliditetom te roditeljima s dječjim kolicima. Radovi su se odvijali fazno, pa su tako osiguravana i financijska sredstva, kroz tri godine.

Obnovljenog ruha

U Buzetu su otvaranjem novouređenog prostora Gradske knjižnice, investicije vrijedne 2,8 milijuna kuna, u listopadu 2019. godine obilježili početak Mjeseca hrvatske knjige kao središnju svečanost na nacionalnom nivou. Od tog iznosa 1,5 milijuna kuna osiguralo je Ministarstvo kulture, a 1,3 milijuna Grad Buzet.

Mirjana Pavletić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" pri kojem Gradska knjižnica djeluje, naglasila je tada da će novim, površinski znatno većim te suvremeno opremljenim prostorom u novouređenoj zgradi, Gradska knjižnica uistinu postati informacijsko, komunikacijsko, obrazovno i društveno središte grada, omiljeno mjesto susreta, igre, mjesto obiteljskog i prijateljskog okupljanja, promišljenog provođenja slobodnog vremena te mjesto transfera znanja i informacija. Svojim je sugrađanima poželjela dobrodošlicu u novi dnevni boravak grada.

Knjižnica se danas prostire na 280 četvornih metara površine, a sadržajno uključuje info punkt, bebin kutak, dječji odjel, čitaonicu dnevnog tiska, odjel beletristike, odjel znanstvene i stručne literature, referalne građe, zavičajne zbirke Piquentine i Histrice te odjel za mlade s multimedijom. Trenutno broji više od 500 članova, a raspolaže s više od 30.000 svezaka knjiga, više od tisuću slikovnica te 300-tinjak jedinica neknjižne građe. Članovi knjižnice mogu koristiti i besplatne e-knjige putem sustava iBiblos, te pretraživati knjižnični fond putem e-kataloga. U knjižnici se održavaju dječje kreativne radionice, književne večeri, razna edukativna predavanja, gostovanja književnika.

Ljubitelji knjige s nestrpljenjem sada iščekuju i drugu fazu koja u budućnosti predviđa izgradnju i uređenje tzv. ostakljenog zimskog vrta u kojem bi svoje mjesto našao i book caffe s čitaonicom. No, ona će naravno ovisiti o osiguravanju financijskih sredstava. Stoga, kad god došla - i više je nego dobrodošla!