razgovor s nevenom ivešom
Šćuza je "eldorado" za plavog raka, a to je loša vijest za ekosustav. Evo što treba znati o ovoj invazivnoj vrsti
(Snimio Neven Iveša)
U Jadranskom moru posljednjih godina svjedočimo sve većem broju plavih rakova (Callinectes sapidus), invazivne vrste koja se širi velikom brzinom i ostavlja značajne posljedice na ekosustav, ribarstvo i gospodarstvo. O ovom modrom nepozvanom gostu našeg mora, čija je populacija posljednje dvije godine doživjela pravi procvat i u Istri, razgovarali smo s biologom dr. sc. Nevenom Ivešom s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli.
- Plavi rak je nova vrsta u našem ekosustavu, a u situaciji kada nema prirodnih neprijatelja koji bi kontrolirali njegovu populaciju, kada ima obilje hrane i nema konkurencije, on se nekontrolirano razmnožava, raste i buja brojčano. I to se zapravo dogodilo prije dvije godine, taj jedan "boom" populacije, osobito na talijanskoj strani sjevernog Jadrana, gdje su uvjeti za njegov razvoj povoljniji.
Plavi rak se u početku 2000-ih počeo bilježiti u južnom Jadranu, a jedna od njegovih glavnih kolonija danas je ušće rijeke Neretve, gdje je izazvao ozbiljne probleme. U Istri situacija nije toliko alarmantna jer je koncentriran na manja, mikro-lokalizirana područja, kaže Iveša. Plavi rak je u Istri najzastupljeniji u područjima promjenjivog saliniteta, lagunarnim područjima gdje se miješa slana i slatka voda, poput Valbandonske uvale, ušća Mirne i ornitološkog rezervata Palud.
Eksplozija populacije bez prirodnog neprijatelja
Prisutnost plavog raka, objašnjava Iveša, prvi put je zabilježena još početkom 19. stoljeća u Tršćanskom zaljevu. No, tada se radilo o izoliranom nalazu, dok je danas situacija znatno drugačija.
Smatra se da je ovaj rak u Jadran dospio putem balastnih voda ili pričvršćen za oplatu brodova, što je čest način širenja morskih organizama uslijed intenzivnog pomorskog prometa. Dojavu o prvom ulovu plavog raka u sjevernom Jadranu - na Šćuzi u Pomeru, Iveša je od medulinskog ribara dobio još 2013. godine, kada se i, kaže nam, zainteresirao za ovu temu.
Problem koji plavi rak stvara u ekosustavu nije zanemariv. Hrani se školjkašima poput vongola i dondola te može ugroziti autohtone vrste. Također, ribarima uništava alate – snažnim kliještima oštećuje mreže i ugrožava uzgoj školjkaša. Izuzetno je rezistentan. Kako napominje Iveša, ova vrsta pokazuje iznimnu prilagodljivost ekološkim uvjetima.
Može preživjeti u širokom rasponu temperatura - od 2 do preko 40 Celzijeva stupnjeva te u različitim razinama saliniteta, što mu omogućuje osvajanje raznih staništa. Njegova prisutnost u Jadranu sve je izraženija, a smatra se da su klimatske promjene i porast temperature mora dodatno pridonijeli njegovom širenju.
Iako je prijetnja lokalnoj bioraznolikosti, plavi rak je i prilika. Prava je to morska delicija, iznimno ukusnog mesa.
- Njegovo meso je visokokvalitetno, bogato oligomineralima, vitaminima i esencijalnim masnim kiselinama. U SAD-u se plavi rak smatra delikatesom, a njegova cijena u restoranima doseže 20-30 dolara po kilogramu. Plavi rak je emblematska vrsta na području zapadne obale Atlantskog oceana od Kanade, pa dolje sve do južnog Brazila. Najpoznatija lovišta su okolica Floride i Chesapeake Bay u SAD-u.
Tamošnja ribarska flota je specijalizirana upravo za lov te vrste. Ona generira milijunske iznose prihoda lokalnim zajednicama. S obzirom na njegovu skupoću u Americi, postoji jedna nedokazana špekulativna teorija da su ga namjerno u Hrvatsku selili neki naši ljudi koji su tamo radili i donijeli ga da se on gastronomski valorizira.No, realnija je teorija da je stigao putem transporta brodovima, smatra Iveša.
Fakultet prirodnih znanosti u Puli aktivno uključen u problematiku
U Hrvatskoj se interes za njegovu konzumaciju tek razvija. - Na pulskoj tržnici pojavljuje se povremeno, dok ga je u Italiji i Sloveniji, u tržišnim centrima, moguće pronaći redovito, po cijeni od 8 do 10 eura po kilogramu. Otkupna cijena kod ribara je niža, oko 3 do 5 eura, dodaje.
Fakultet prirodnih znanosti u Puli još je prije pet godina proveo projekt u suradnji s ribarima, promovirajući plavog raka kao potencijalni gastronomski resurs.
- Fakultet prirodnih znanosti u Puli je prvi u Hrvatskoj koji je išao rješavati tu problematiku, a naš su primjer slijedili kolege iz drugih županija. Kroz razne edukativne aspekte, kulinarske aspekte i promotivne aktivnosti, već smo tada plavog raka istaknuli kao potencijalnu prijetnju uz preporuku da ga se počinje izlovljavati i konzumirati. I nakon nekog vremena primijetio sam da, pogotovo na Antenalu, na ušću rijeke Mirne, ljudi gotovo svakodnevno love plave rakove, od proljeća pa do konca jeseni, kaže Iveša.
Kako pojašnjava, prema zakonodavstvu u Europskoj uniji još nijedna morska vrsta nema kategorizaciju invazivnosti, što znači da se plavi rak trenutno može slobodno loviti i plasirati na tržište. Napominje da ovaj dekapodni rak ima velik udio mišićne mase. Odnosno, drugom riječju, mesa. Ukusnog plavog raka, priča nam sugovornik, konzumirao je na pripremljenog razne načine, a njegovo meso opisuje slađim od hlapa i jastoga.
- Na fakultetu smo s našim studentima proveli vježbu gdje smo plavog raka kuhali i iz njega smo ekstrahirali meso da bismo zapravo usporedili koliki je postotak mesa u odnosu na ukupnu masu. Za veliku rakovicu, našeg poznatog istarskog raka, postotak mesa se kreće oko 8 do 11 posto u ukupnoj masi.
I to samo za vrijeme mrijesta kada imaju najviše mesa i kada je najukusnija. Slično je s plavim rakom, međutim njegov mrijest traje malo dulje u toku godine u odnosu na veliku rakovicu. I izračunali smo da je udio mesa gotovo dvostruko veći u odnosu na rakovicu, kaže Iveša.
Rađena su, navodi, i brojna istraživanja utjecaja plavog raka na invadirana staništa koja su pokazala da je plavi rak omnivor, što znači da jede sve, čak i svoju vrstu. Naime, na područjima gdje je on već dugo godina prisutan, gdje se stvaraju velike populacije, zbog nedostatka hrane rakovi se počinju jesti međusobno i u takvim staništima istraživači nalaze jedinke s oštećenim kliještima, beznogoge i slično.
Zanima nas hrane li se njime hobotnice, koje se, uz čovjeka spominju kao jedina njegova dva predatora. Iveša na to kaže da čak i ako se zabrani lov hobotnica kako bi se bolje kontrolirao štetnik, ona ne voli slatku vodu i izuzetno loše podnosi sniženi salinitet, pa to ne bi bilo učinkovito.
Eventualno bi se mogla njime hraniti sipa, no u juvenilnoj razvojnoj fazi plavog raka. Njegovu populaciju mogle bi regulirati i neke vrste morskih pasa, ali osim što ih baš i nema kod nas, one se ne kreću u plitkim lagunarnim staništima.
Plavi rak ima složen sustav razmnožavanja. Ženka se pari samo jednom u životu, no može skladištiti spermu do trenutka kada uvjeti postanu pogodni za oplodnju, a potom napušta lagunarna područja nižeg saliniteta i odlazi na otvoreno more gdje je slanost viša od 35 promila.
Zbog toga plavi rak ima plivajuće nožice, evolucijsku prilagodbu za migracije uvjetovane mrijestom. Ličinke koje ženka ispušta u more prolaze kroz više razvojnih stadija i na kraju migriraju iz otvorenog mora natrag u lagune, gdje nalaze zaklon u morskim cvjetnicama i algama.
Plavi rakovi nisu bezazleni - zabilježeni su slučajevi ozljeda na rukama i nogama ljudi. Njihove lateralne šiljaste bodlje mogu izazvati probodne rane. Njihova kliješta, pak, objašnjava Iveša, imaju razornu silu i mogu razlomiti ljušture tvrdih školjkaša.
I zato oni imaju negativan utjecaj na naš ekosustav, jer se ponajviše hrane školjkašima - vongolama, dondolama, ali i zerima i drugim ribama. Osim prijetnje za autohtone vrste, plavi rak predstavlja ozbiljan izazov za ribare. Uništava ribolovne alate, a njegova kliješta i snažan oralni aparat lako oštećuju mreže.
- Talijanski ribari su praktički uništeni. Ribari dnevno u mreže stajačice ulove po 500 kilograma plavih rakova. Uzgoj vongola na području ušća je uništen. Ljudi su ostali bez posla, 30 tisuća ljudi je de facto u financijskim dubiozama.
Da li se to može dogoditi kod nas, možda ne takvog obima, ali i mi smo za to odgovorni jer dijelimo isti bazen, a to je taj Sjeverni Jadran koji nam je u nutritivnom smislu, ekonomskom, maritimnom, nautičkom, turističkom svima jako bitan. Ovo je jedna fronta na koju moramo zajednički reagirati, upozorava Iveša. Svatko od nas, kaže, može dati doprinos, i to - guštanjem u ovoj delikatesi na tanjuru.
Morska delicija
- Sve što vam treba za uloviti plave rakove za jedan ručak je jedna ručna mrežica ili osti i priručna lampa. Lovi se relativno jednostavno – noću, kad su rakovi najaktivniji, na plitkim obalnim područjima. Tada većina izlazi iz sedimenta ili skrovišta algi ili naselja morskih svjetlica i lako ih možemo vidjeti.
Obitavaju u plitkom, od 10 centimetara vode do metar dva. Jedino kasnije kada izlaze na ženke, na otvorena područja, tada ih možemo naći u dubljem, kaže naš sugovornik. Iako ćemo teško stati na kraj ovoj invazivnoj vrsti, važno je osvijestiti problem i poticati njegovo izlovljavanje i konzumaciju.
- Naš ekosustav i u kontekstu plavog raka, rebraša ili bilo koje štetne invazine nove vrste ne može se oduprijeti ako nije "nabildan". A naš ekosustav je, nažalost, jako slabašan. Osim posljedica klimatskih promjena, na koje većim dijelom ne možemo utjecati, još gori je onaj faktor na koji imamo utjecaja.
Smatram da je invaziji plavog raka u Istri kumovala intenzivna gradnja na obali, povećanje smještajnih kapaciteta, povećanje potrošnje vode, oborinske vode i ispusti. Nećemo ga se riješiti u dogledno vrijeme, ali moramo osvijestiti da je on problem, kaže Iveša.
Jedno je sigurno, plavi rak neće nestati, ali možemo ga pretvoriti iz problema u priliku. Hoće li Istra u budućnosti postati poznata i po jelima od plavog raka, ostaje za vidjeti.
Šćuza
U suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, Neven Iveša je ove godine detektirao veliku populaciju plavog raka na Šćuzi u Pomeru, jednom od rijetkih "no-take" područja na Jadranu. Tijekom istraživanja zabilježene su juvenilne jedinke i ženke u unutarnjem dijelu Ščuze.
Kako napominje Iveša, Šćuza igra ključnu ulogu kao "inkubator života" za određene vrste te hrani šire područje Medulinskog zaljeva. Za razliku od nacionalnih parkova poput Brijuna i Kornata, gdje je ribolov dopušten u određenoj mjeri, unutarnji dio Šćuze apsolutno je zaštićen od bilo kakvih zahvata, čime je područje steklo status jednog od najstrože zaštićenih na Jadranu.
Međutim, pojava plavog raka u ovom ekosustavu predstavlja ozbiljan problem. Ova alohtona vrsta poznata je po svojoj agresivnoj prirodi i visokom reprodukcijskom kapacitetu, što može ugroziti autohtone vrste i narušiti ekološku ravnotežu.
Uz to, ono što pogoduje rakovima je i neočekivano nizak salinitet u određenim dijelovima Šćuze tijekom godine, kojeg je pokazala analiza ekoloških parametara, iako na tom području ne postoje potoci ili rijeke koji bi mogli uzrokovati dotok slatke vode, što ukazuje na postojanje nepoznatog izvora slatke vode.
- Plavi rakovi nisu prisutni samo u unutarnjem dijelu Šćuze, već se šire i prema Medulinskom i Pomerskom zaljevu. Trenutno nisu posebno aktivni zbog niskih temperatura mora, koje se sada kreću oko 10-11 stupnjeva, ali Šćuza je postala pravi 'eldorado' za ovu vrstu, što nije dobra vijest za ekosustav, upozorava Iveša.
O praćenju plavog raka i u prestižnim znanstvenim časopisima
Plavi rak se može lako prepoznati po njegovom maslinasto zelenom oklopu i intenzivno plavih nogu i kliješta. Prepoznatljiv je i po svojoj petoj nozi koja ima oblik vesla.
Fakultet prirodnih znanosti u Puli aktivno proučava plavog raka, a istraživanja su prepoznata i od strane čuvenog National Geographica. Lani je njihov tim s Ivešom i kolegama s fakulteta proveo terenska istraživanja i objavio članak o ovoj temi.
- Naš je Fakultet istaknut kao institucija koja je svjesna te problematike i koja se time aktivno bavi u sklopu svog redovnog posla, napominje Iveša. Uz National Geographic, najveća potvrda rada biologa Iveše stigla je i kroz objavu u "Nature", jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa na svijetu.
Povezane vijesti
- Škaram svoje ime vuče još iz antičkih vremena. Neobična proždrljiva riba raste do 165 centimetara
- Novi nalaz plavog raka. Tražio ješku za podlanice pa naišao na invazivnog modrog gosta
- FOTO / Medulinska srebrnopruga napuhača "otvorena" u pulskom laboratoriju. Evo što smo doznali o najotrovnijoj ribi na svijetu
Podijeli: Facebook Twiter
