NJUJORŠKI ISTRIJANI

Tancalo se, kantalo i veselilo kako to samo pravi Istrijani znaju

| Autor: Ian Tataj
Tancalo se kako i doma (Snimio Mario Fonović)

Tancalo se kako i doma (Snimio Mario Fonović)


Njujorški Istrijani proslavili su 99. godišnjicu postojanja svoga Istrian Seamen’s Benevolent Society club-a, tradicionalnom feštom koju organiziraju svake godine. Svečana večera sa balom održala se prošle subote u jednom od poznatih retorana gornje države New York, Verdi’s of Whitestone. Gosti, koji se sada izjašnjuju kao Istrijani, ili pak njihovi potomci, bivali su posluženi tradicionalnim istrijanskim delicijama. Za dobru zabavu i plesnu glazbu pobrinuli su se ondje svima dobro poznati Marko & Eleonora te Mario Honović sa harmonikom. Večer je protekla u dobroj atmosferi. Tancalo se, kantalo i veselilo kako to samo pravi Istrijani znaju.

Nakon broda nema doma

Mario Honović, potpredsjednik Istrian Seamen’s Benevolent Society-a ponosno kaže kako je ovo jedan od najstarijih hrvatskih klubova ne samo u New Yorku nego u čitavoj Americi i da se posebno spremaju sljedeće godine proslaviti 100 godina postojanja.

- Dobrotvorno društvo istarskih mornara osnovano je 24. travnja 1924. godine u prostorijama jednog Istrijana na broju 823, Greenwich Streetu na Manhattanu. Tu su se sastajali naši stari pomorci - iseljenici istočne Istre, većinom iz okolice Brda, Čepića, Sušnjevice, Kožljaka, Kršana i okolnih sela, koji su većinom bili samci, neoženjeni ili imali žene i djecu doma u Istri. U početku, živjeli su mahom zajedno, po petoro ili šestoro u svakom stanu; znalo se desiti i da ih desetak živi zajednički u "boarding house", odnosno domovima, na manhatanskom West Sideu. Upravo ondje su dolazili s brodovima i kad bi se iskrcali više se nisu vraćali kući. Kako nisu imali stalan posao ili su radili tu i tamo "za keš". Nisu imali nikakvu vrstu zdravstvenog osiguranja. Kad bi se neko razbolio, evo problema: nisu imali posao, šoldi, ništa. I zato je stvoreno društvo da se pomogne onima komu je to stvarno bilo potrebno, kazao je Mario Honović.

Harmonika Marija Fonovića (Snimio Mate Kružić)Harmonika Marija Fonovića (Snimio Mate Kružić)

Društvo je ipak humanitarno, i tako je bilo od samih početaka. Doznajemo kako je član društva koji je bio bolestan dva tjedna zaredom, nekoć dobivao 10 dolara tjedno od društva, da bi uspio preživjeti. U slučaju smrti, pak, svaki član dobiva cvijetni vijenac, a ako nema nikoga svoga, društvo se pobrine za grob, pogreb i posmrtna pitanja. Svi su članovi obvezni doći na karmine (kako njujorški Istrijani kažu, "wake") i sprovod.

Članovi društva su kroz godine organizirali plesove, piknike i tako dalje, da bi se sakupilo malo novaca za potrebe društva. Svaki član je morao platiti za jedan ples ($5) na godinu, pa bio on na kraju na plesu ili ne. Imali su generalnu skupštinu jedanput na godinu, kada se biralo upravu. Mandat je trajao dvije godine, ali se član mogao kandidirati i više godina zaredom.

Budućnost Istrijana u NY

- Prvi predsjednik je bio Tony Štroligo, a potom i mnogi drugi, medju njima Anton Celić (Djed, nono od Mirelle, moje bolje polovice) kasnije dugogodišnji predsjednici Silvio Lencovic i u zadnje vrijeme Luciano Terković. Trenutni je predsjednik Luciano Dijanić. Ja sam potpresjednik, Klaudio Diminić je treasurer - blagajnik, Nevio Dijanic, secretary - tajnik. Imamo oko 140 članova, većinom starijih penzionera. Vrijeme se promijenilo. Nema više ni mladih ni mornara, naveo je Fonović, gledajući ipak prema budućnosti Društva i opstanka ovih starih običaja, nastalih u inozemstvu.

Jedna starija proslava uz piknik (Foto ISBS)Jedna starija proslava uz piknik (Foto ISBS)

Svrha društva se polako mjenjala, sve manje je bilo nezaposlenih, sve više ljudi s obiteljima, a potrebe za Društvom sve manje. No društvo je i dan-danas aktivno. Drže po jedan godišnji piknik, jednu generalnu skupštinu, lovačku večer i "Weekend Upstate", druženje u Villa Roma. Prije ove potonje, družilo se u Villa Vosilla (nekoć u vlasništvu jednog američkog Istrijana) Doznajemo kako su barem 29 godina za redom, prije Corone, išli i u Atlantic City ili Foxwood Casino na druženje i... kockanje.

- Evo drugu godinu slavimo 100-tu godišnjicu i ako nas zdravlje posluži i dragi Bog čuva, nadamo se još jedanput svi zajedno okupiti da proslavimo zajedno našu feštu - stogodišnjicu, kaže njujorški Istrijan koji, ne samo na feštama, već često i kad se s prijateljima sastane u Istra klubu, sa svojom harmonikom, zabavi društvo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter