Silvano Hrelja, saborski zastupnik i bivši sindikalni čelnik iz SSSH-a s dugogodišnjim iskustvom, često je bio kritičan prema novom Zakonu u radu.

- Znam da se razmišlja o promjenama novog Zakon o radu. Postoji socijalni dijalog pa su ministar i nadležni ravnatelj Uprave za rad i zaštitu na radu u kontaktu sa sindikatima. To je nešto što treba čim prije urediti, kaže Hrelja i nastavlja.

- Najveći problem je što je Zakon o radu ponovno prebacio lopticu da se Zakonom o minimalnoj plaći rješavaju dodaci. Ugovorio je samo dodatak za rad nedjeljom. Htio sam svojevremeno u Saboru podnijeti amandmane na ovaj zakon, međutim imao sam protivljenje sindikata i to od strane moje bivše središnjice (SSSH) koji su mi poručili da im uzimam posao. Isteklo je već više od godinu dana, pa sumnjam da će na vrijeme odraditi posao, kako bi se to riješilo kroz kolektivne ugovore djelatnosti ili eventualno Općim kolektivnim ugovorom.

U novom Zakonu o radu sporne su novine o radu na platformama i zapošljavanje putem agregatora. Ne možemo radnike dijeliti na naše i strane, nego bi svi oni koji su zaposleni u Hrvatskoj trebali imati jednaku razinu prava, a ne da su neki potplaćeni ili imaju neredovitu plaću, naglašava Hrelja.

Sigurnost isplate plaća nikada kod nas nije bila riješena, kaže on. Firma mora isplatiti plaće pod cijenu opstanka firme, jer je u pitanju egzistencija ljudi i ljudsko dostojanstvo. Sindikati u Hrvatskoj nisu se razvijali paralelno s promjenama u svijetu rada, smatra Hrelja.

- Imam neka međunarodna iskustva u tome i specifičan pogled. Naši sindikati ne funkcioniraju na način da pojedinac može biti član sindikata i tako biti zaštićen, već samo ako postoji organizacija sindikata u firmi. Sindikati ne znaju zaštitit radnika kao što znaju Talijani u smislu kada radnik nije dobio plaću kao pojedinac, sindikat tada angažira inspekciju. Taj dio kod nas ne funkcionira, a to i je problem sindikata, zaštita člana i spremnost da se pozove na solidarnost i prosvjede da se obrani pravo svakog pojedinca i društvene skupine, kritičan je Hrelja.

- Poštujem tripartitni dijalog između vlade, poslodavca i sindikata, ali poštujem ozbiljne partnere koji planiraju odnose međusobnih interesa i njihove ravnoteže na dulje razdoblje, a time i razvoj društva uopće. Predugo traje to odrastanje socijalnih partnera kroz dodvoravanje i skretanje na nebitne teme, a pri tome se preskaču egzistencijalne potrebe radnika. Naravno još zapušteniji je bipartitni dijalog između poslodavaca i sindikata na razini djelatnosti ili tvrtki, a gotovo je zamrlo kolektivno pregovaranje. Čast izuzecima. Imam dojam da je temeljni generator plaća, nadasve u realnom sektoru, potražnja za radnicima, a ne sustavno kolektivno pregovaranje. To je više ostala karakteristika javnog sektora, kaže Hrelja i nastavlja.

- Moram spomenuti veliku anomaliju u svijetu rada u zadnjih nekoliko godina koja radnike u budućnosti pretvara u vrlo siromašne umirovljenike. Vrlo je raširena pojava kod poslodavaca davanje povećanih primanja radnicima kroz bezporezne i bez doprinosne iznose, što stvara prenisku bazu za vrijednost mirovine. Jako su bitne uplate mirovinskog doprinosa. Izgleda da će sve veći dio radnika završiti u "zaštićenoj" najnižoj mirovini, upozorava Silvano Hrelja.

Povezane vijesti

• U Njemačkoj uskoro rastu mirovine. Evo i koliko
• Mirovinski zavod pod opsadom, krenuo novi model isplate mirovina
• Ima li drugi mirovinski stup budućnost? Fondovi ove godine dobro posluju, ali jedna stvar je još uvijek nejasna