Uoči božićnih blagdana posjetili smo Etnografski muzej Istre u Pazinu kako bismo doznali što su o božićnim običajima utvrdili naši etnolozi. Glavna istraživačica koja se ponajviše time bavila u ovoj ustanovi Ivona Orlić, u vrijeme viroza, bila je na bolovanju, pa je glavnu riječ preuzela muzejska savjetnica pedagoginja Mirjana Margetić koja i sama ima što reći na tu temu, iako se prvenstveno bavila uskršnjim običajima.

- Božić je jedan od tri najveća kršćanska blagdana i ima dugu tradiciju, što ne znači da nije prožet različitim magijsko-religijskim i apotropejskim simbolima, odnosno da je vezan i za pretkršćanska vjerovanja koja se nastavljaju do danas, kaže Margetić.

Kićenje bora iz Njemačke

Najčešći današnji simboli Božića "koji su se, nažalost, vrlo komercijalizirali", preuzeti su iz drugih zemalja. Kićenje bora tako vrlo vjerojatno potječe iz Njemačke 16. stoljeća, kada se ondje u dvorištu kuća ukrašavala voćka s jabukama, orasima i kolačima. Te su se delicije mogle skidati sa stabla tek za blagdan Sveta tri kralja. Kasnije se prešlo na ukrašavanje jelke ili bora, a ta se tradicija plemićkim ženidbama širila Austrijskim Carstvom ponajprije kod velikaša.

- U Istri božićni običaji kreću s darivanjem za sv. Nikolu i traju do Sveta tri kralja (Befana). Djeca su nekada najčešće bila darivana orasima i narančama, što po tadašnjoj skromnosti nije usporedivo s današnjicom. No, izvorni sveti Nikola se, uz zapadne utjecaje, ponajprije iz SAD-a, komercijalizirao u lik Santa Clausa, kasnije kod nas Djeda Mraza, kaže naša sugovornica. Dodaje da je Santa Claus nastao u New Amsterdamu, današnjem New Yorku, prema nizozemskoj verziji kršćanskog sveca pod imenom Sinterklaas, što je zapravo opet preinačeni sveti Nikola.

Sljedeći važan blagdan koji je ususret Božiću je sveta Lucija, 13. prosinca. Običaj je da se na taj dan sije božićna pšenica čiji rast označava predviđanje blagostanja u idućoj godini. Ta se pšenica obično stavljala pod bor. "Nakon skidanja bora, božićna bi se pšenica davala kao hrana kokošima da se ne bi bacila", napominje Margetić.

- Ono što je specifično za Istru, za Vilju božju je panj badnjak. To je veći cok koji se stavljao u ognjište, a navečer se palio. Ujedno je to označavalo odavanje počasti pokojniku u kući, pa su ga zvali - did. Prije nego bi se počelo večerati, žlica bakalara ili pasutica dala bi se coku, odnosno didu domaćinu. Time bi se ostvarilo blagostanje za sve ukućane pa bi i oni mogli prionuti večeri, kazuje nam Margetić.

Žlica bakalara didu

Kazivačica iz Raklja joj je nedavno rekla da bi se mnogo ranije tražio i ostavljao za taj običaj što veći cok, panj, na kojem bi se ucrtao znak križa. Poželjno je da cok tinja do Sveta tri kralja, zato se traži što veći komad. Tada bi se štapom udaralo po coku, ako je frcalo mnogo iskri, to bi značilo da će udarač dugo živjeti. Uvođenjem špahera, štednjaka, nestalo je ognjišće, a time i običaj s cokom badnjakom. No, ondje gdje još postoje otvorena ognjišta, primjerice jedan slučaj u Manjadvorcima, taj je običaj opstao. Dakle, jugoistočna Istra, a kako je drugdje?

- Imamo zapise iz Berma iz 1983. godine u kojima se spominje taj cok. Zapisano je da je znao težiti 150-200 kilograma pa su ga dva-tri muškarca morali unositi u kuću. Kada bi ga zapalili, tada bi ga i "nahranili" fažolom, maneštrom ili kašom, kaže Margetić. Postoje slični zapisi iz Golaša kraj Bala, a poznata je takva tradicija i na Ćićariji. Uz počast pokojnicima cok održava i simbol svjetla. U nekim krajevima bi se pepeo panja rasipao po vinogradima za bolju plodnost.

Svijeće isto imaju svoju simboliku na Badnju večer. I njihovim paljenjem ukućani se prisjećaju pokojnika, izmolila bi se molitva, a onda prišlo večeri, dodaje. Neki bi si u krugu obitelji dodavali dvije svijeće, od kojih bi jedna svjetlila za žive, a druga za mrtve. Drugdje bi pak gašenje svijeće označavalo preranu smrt ukućana.

Etnografski muzej u Pazinu

- Ususret Božiću kuća mora biti čista, mijenja se posteljina, prali bi se, šišali, brijali… Običaj je bio da si čovjek odjene neku novu odjeću ili slično. Ne mora biti nešto veliko, dovoljne su čarape, facolić ili neki detalj, a taj je simbolični običaj darivanja neke vrste odjeće, kao prežitak, ostao i do danas. Na Božić bi neki odlazili na sve tri mise, ali onda bi za svaku morali promijeniti dio odjeće, kazuje Margetić.

Zabilježeno je da se u ruralnim sredinama brinulo i o blagu, stoci, koju se na Vilju Bojžu dobro nahranilo, izmolilo se "Zdravu Mariju" i štalu zatvorilo. Krađa sijena ispod stoke smatrala se predskazanjem njezine bolesti, a ako bi lopov takvo sijeno donio u svoju štalu, njegova bi stoka napredovala.

Prvo muški čestitar

- Badnjak je posni dan pa se taj dan jelo pasutice, kapuz, maneštra sa sočivom, a kasnije je stigao bakalar koji je danas neizostavan i postao je tradicija. Na Božić se jelo ono najbolje što se imalo, obavezno svinjetina, ovca s kapuzom, njoki… Slastice su relativno skromne. Fritule su bile obavezne i na Badnjak i na Božić. I tu je povetica od jabuka ili oraha. Današnji panetoni i pandešpanje su došli znatno kasnije. Bijelo se brašno teško nabavljalo pa se čuvalo za te posebne prigode, kazuje Margetić.

Božić je bio obiteljski blagdan, dan mira i okupljanja, pa se nije prakticiralo odlaziti u goste, barem ne tijekom dana, nego eventualno poslijepodne, a najčešće drugi dan. No, Novo leto se pak išlo odmah čestitati i tražiti "dobru ruku". Na Motovunštini bi čestitari najčešće bila djeca koja bi dobila orahe, jaja ili kobasice od domaćina. Kasnije su u taj obilazak išla samo siromašnija djeca pa je taj običaj s vremenom postao nepopularan i nestao.

Vjerovalo se ako prvi čestitar bude muško dijete da će to biti sretnija godina. "A i danas je ostao običaj da ti za sreću prvo muški čestita Novu godinu", kaže znanstvenica. Koledari su nekad u obilazak išli za Novu godinu, a danas je taj običaj prislonjen na Sveta tri kralja, u Kaldiru, Gologorici…

Povezane vijesti

• Na Badnjak besplatna porcija pasutica i bakalara, fritula i kuhanog vina SVIM BALJANSKIM KUĆANSTVIMA PANETTONE NA DAR
• PULA Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti pohodili su badnje liturgije - Mir božji, Hristos se rodi!
• Večer uoči Božića u istarskim obiteljima tradicionalno je posebno svečani događaj