božićno vrijeme
Večer uoči Božića u istarskim obiteljima tradicionalno je posebno svečani događaj
Na Badnjak se palio cok koji je tinjao sve do Sveta tri kralja (Arhiva Glasa Istre)
Božićno je vrijeme za Istru i danas jedno od doba godine u kojemu zatječemo najviše očuvanih drevnih običaja, od kojih neki imaju korijene još od poganskih ili ranokršćanskih vremena. Neki su se od tih običaja naravno osuvremenili, njihov je današnji značaj samo u očuvanju tradicije, a izvorna su im se simbolična, pučkopobožna značenja izgubila ili pokleknula pred suvremenim načinom života.
Većina je starih božićnih običaja vezana uz dom i obitelj. U istarskom seoskom domu Božić se najviše osjeća u uređenju doma i u kuhinji. U očekivanju blagdana, kuća se morala lijepo urediti i očistiti, a blago dobro nahraniti. Ukućani bi se dotjerali za odlazak na polnoćku i sutradan na božićnu misu.
Badnjak oko ognjišta
Božić u kuhinji počinjao bi već na Badnjak, na Viliju Bojžu, uz mnoštvo zanimljivih običaja i pravila o tome što se i kako jede dan uoči Božića i na sam Božić. Badnja večer, Vilija Bojža, večer uoči Božića, u istarskim je obiteljima bila je posebno svečani događaj. Osim okupljanja obitelji, zajedničke večere tradicijskih posnih jela, i zajedničkog odlaska na polnoćnicu, posebnu toplinu predbožićnom kućnom ugođaju davala su ognjišća.
U kućama koje su imale ognjišće, njegovao se običaj da se na Viliju Bojžu donese veliki panj, koji je trebao gorjeti, zapravo tinjati, do blagdana Sveta tri kralja. U Istri panj zovu cok, čok, did, štrcalj. Božićnom panju posvećivala se posebna pažnja u Badnjoj večeri. Tijekom večere kućedomaćin bi posuo malo od svakog jela i polio malo vina po coku, da bi iduća godina bila rodna i puna obilja. Po coku se i žarilo, a iza svakog žara molilo se za blagostanje na njivama, u štali i u kući. Vatra se u noći s Badnjaka na Božić nije gasila.
Ispod stola na kojem se večeralo stavljalo bi se sijeno i slama, a koje se potom nosilo stoci da je zaštiti od bolesti. Vrata staje dobro su se zatvarala radi zaštite od krađe slame. Vjerovalo se da će stoka kojoj se ukrade slama biti mršava, a ona koja se najede sijena debela.
Na dan Vilije Bojže se postilo, jelo bi se navečer. Večera je bila u znaku sočiva, broskve, bakalaja s pasuticama. Meso se jelo drugi dan. Sočivo je bila maneštra koja se pripremala na maslinovom ulju, ali bez mesa, od fažola, slanca i krumpira. Na domaćem ulju pripremala se i kuhana broskva s češnjakom. Ujutro bi se pojelo malo smokvenjaka s rakijom i malo kruha, a za užinu bi se supalo.
Bogati božićni stol
Božićni se objed pripremao što bogatije. Ostala je uzrečica: "Svega je bilo, kao i na Božić". Nakon što bi se ukućani rasporedili oko stola, najstariji član domaćinstva ustao bi i predvodi molitvu. Molilo se nekoliko Oče naša za žive i pokojne.
Prije Božića bilo je kolinje, praščevina, a u nekim seoskim domaćinstvima ubila bi se ovca. Ako bi za jednu obitelj bilo previše, meso bi se podijelilo. Kuhala se s kupusom. Umjesto fuži pripremali su se makaruni, pa bi fuži ostali za drugi iza Božića, kad bi došli gosti.
Vrhunac badnjeg bdijenja bila je i ostala proslava polnoćke. Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina koja se slavi u pola noći.
Nakon povratka s polnoćke u topli dom, obitelj bi pojela ostatak večere. Umjesto kolača posluživao se kruh umočen u istučena jaja, koji bi se potom ispekao na ulju i posipao šećerom. Za Božić su se pekle fritule (mulinci), a za Uskrs kroštule. Slatko je bila i istarska supa, ali samo od vina, kruha i šećera: fete kruha prepeću se na gradelama i poslažu u plitku terinu. Pošećeri se kristalnim šećerom, najviše zbog djece koja su također jela ovu vinsku slasticu. Na sve to dolije se crno vino.
U nekim se mjestima u Istri na prozore se stavljala čaša napunjena pola vodom, pola uljem, u koju bi se stavila dušica s fitiljem koji bi se zapalio i gorio za vrijeme večere i cijelu noć i na Božić. Lumin se palio za duše pokojnika iz obitelji.
I naši stari znali su si priuštiti malo blagdanske buke: hitalo se iz revorveri, pucalo iz puške, kubura, mužara ili maškula.
Poseban ugođaj davalo je pjevanje božićnih pjesama. Stara božićna pjesma "U se vrime godišća" pjevala se širom Istre, ne samo u crkvama, nego i u obitelji, čak svake večeri u tjednu koji prethodi Božiću.
"U se vrime godišća?"
Ova popularna pjesma u izvornom obliku opjevava cijeli božićni događaj, u njoj se nalaze svi akteri događaja Kristova rođenja. Spada u najstarije hrvatske božićne napjeve. Nastala je kao "Va se vrime godišća" i iz Istre (prvi put zapisana glagoljicom u Beramskom brevijaru iz 15. st.) se proširila po Dalmaciji, a kasnije i po ostatku Hrvatske. Zbog popularnosti dobila je počasno mjesto u božićnoj misi: pjeva se iza poslanice, a prije evanđelja. izvođenja prije božićnog evanđelja. Djelo je nepoznata pjesnika.
Božićni ciklus tradicijskih običaja u Istri prekriva sva tri blagdana ili praznika, i Božić i Novu godinu i Sveta tri kralja. Ugođaj je sličan, prehrana je slična, i kroz cijela se ta dva tjedna potencira zajedništvo, druženje, blagovanje, čestitanje, uz simbolična zazivanja plodnosti i rodnosti u mjesecima koji će uslijediti.
Nakon Tri kralja život se vraća u uobičajenu kolotečinu, kako u prošlosti čijih se običaja sjećamo, tako i danas.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
