Nevjerojatna lakoća zalaska sunca. Gotovo poput nekog zena, svi s mobitelima (pa fotografske aparate sada koriste samo profesionalni fotografi), mnoštvo, neovisno o godinama, porijeklu, gledaju u tu ogromnu crvenu kuglu koja postaje sve manja i manja i polako tone završavajući svoju dnevnu šihtu.

Taj trenutak, kada dan prepušta mjesto noći, taj poseban trenutak zalaska - a ako su tu i delfini, još bolje, ima svoje, kako bi se reklo današnjim rječnikom "followere", na samom rtu poluotoka Stoja, nakon kampa, svake večeri prati mnoštvo zaljubljenika u lijepe trenutke, u one naizgled sitne trenutke, nebitne, ali koji čine život ljepšim.

I zimi, makar to bilo samo brzinski nakon posla - jer tada su dani (pre)kratki, mnogi se zalete po trenutak zena, mira, uz mirno ili uzburkano more te sunce, čiji "radni dan" završava.

Ljeti, dok kamp radi, tu je puno turista koji na raznim jezicima uzvikuju svoje oduševljenje tim zalaskom koji nam je tu, nadohvat ruke, a mnogi vele da upravo tu nastaju najbolje fotografije zalaska.

Mnoge su nastale i čekajući delfine. Ili u iščekivanju. Jednostavno, zen.

Povezane vijesti

• Jutarnja nastava
• Žetoni, kartice, bus-harmonika
• Ljetni dnevni boravak