Od lipnja do kraja kolovoza glavna žila kucavica grada je - Lungomare. I to već od ranih jutarnjih sati. Cjelogodišnji trkači, kao i cjelogodišnji kupači bude se prije pijetlova i zauzimaju svoje pozicije - šumom i morem, te odrade svakodnevne aktivnosti, koje niti najžešći valovi korone nisu spriječili.

Potom, već prije osam, rijeke turista, domaćih i drugih spuštaju se prema plaži, tražeći zahvalnu poziciju - koja će im donijeti sunce dok treba, dok nije prejako, a potom i hlad, kada bude pretoplo, a to je brzo, jer sunce nemilosrdno prži. A i šuma je postala zona za piknik, kao nekada, mada je nerijetko trava viša od samih osoba, iako se, zbog nepovoljne meteorološke situacije po tom pitanju - sve više suši.

A na stepenicama koje vode prema Gortanovoj uvali, svaka klupica u točno određeno vrijeme ima svoje goste. Toga nema niti u restoranima, takva satnica, pozicija: kada će šetač psa sjesti na trenutak, umorni bračni par u devedesetim koji ne propušta tradicionalni đir, ili će pak majka i dijete malo predahnuti. Trkači samo protrče.

I svugdje okolo, duž cijele šetnice pored mora, odnosno u hladu, kako za koju aktivnost - ljetni kampovi, čak nekoliko, spas za brojne roditelje koji nemaju kamo s djecom ljeti. Sudeći po smijehu koji dopire sa svih strana - djeci je super.

I pored mora izmjenjuju se škole plivanja, jedrenja, osobe s invaliditetom vrijedno vježbaju, pripadnici treće dobi održavaju formu - svatko ima svoje mjesto. Svugdje je živahno, svi su sretni, zadovoljni i nitko nikome ne smeta. Uglavnom. Još da je malo više prometne kulture, taj ljetni dnevni boravak bio bi savršen.

Vanesa BEGIĆ

Povezane vijesti

• Jutarnja nastava
• Žetoni, kartice, bus-harmonika
• Bablje ljeto i romobili