(N. LAZAREVIĆ)
Sredina srpnja negdje početkom 1980-ih. Na vrhu nebodera na Vidikovcu svoja mjesta već su zauzele starije susjede, postavile su jastučiće s kauča na zidiće za sebe i unučiće, donijele kavu, nešto slatko, bake su za vatromet bile spremne već i prije mraka. I mi mangupi, s obzirom da nismo uspjeli naći bolju poziciju, morali smo im se ponekad pridružiti na krovu zgrade. Gurali bismo se da virnemo preko zida 13 kata, a pod nama bi pucala svjetla Pule. No, vatromet nije smio kretati dok god na najvišu terasu ne bi stigli i svi ostali susjedi u bijelim kanotjerama. Za ruku bi vodili mališane umazane sladoledom, u drugoj bi držali biru ili cigaretu.
Zahvaljujući vatrometu nismo se morali spuštati do grada da bi osjetili festivalski ugođaj. Dovoljno je bilo smjestiti se i na livadu ispod Mocennijevog spomenika, negdje među starce koji su za tu potrebu u toplu noć iznijeli stolice i ždraje. I vatrena je predstava, preko tvornice stakla, mogla početi, festival je bivao otvoren!
Vidikovac je danas izgrađen, s njega više nema vidika, pogledi prema Puli odbijaju se od energetski učinkovitih fasada. Mjesto za gledanje vatrometa već godinama nalazimo kao i mnogi Puljani na nekada zabranjenoj Vallelungi. Tu uz more, pod okriljem mraka, djeca se hihoću i igraju, mladi se hvataju u mraku, a mi srednjih godina i stariji tobože se družimo s neznancima, zapravo lakše kratimo vrijeme do ispucavanja raketa. Nema potrebe dolaziti bliže Areni, to je uostalom grozno i za uši.
Evo, kažu da od buke vatrometa stradavaju i čvorci. Vatromet bi radi zaštite životinja, zalažu se, trebali i zabraniti. Svojedobno su protivnici bučne i svjetlosne zabave ukazivali i na to da vatromet šteti kamenu Arene. Pa neka ga zabrane. Tehnologija nam danas omogućuje i da unatoč neispaljenim raketama uživamo u ovoj pulskoj tradiciji. Na mobitelima će nam se prikazivati snimak Arene u real-timeu, a aplikacija će na ekranu fingirati vatrene efekte na nebu. Tako ćemo vatromet moći gledati i iz udobnosti svoje sobe, jer tko više uopće i želi provesti još jednu večer pod vedrim nebom, u društvu susjeda i neznanaca.