PIŠE VANESA BEGIĆ

"Vruće" priče

Cropix

Cropix


Svugdje mjere temperaturu. No, "rezultat" je vrlo diskutabilan. Oni koji mjere temperaturu su pak vrlo ljubazni i profesionalni, barem sam samo takve srela do sada, a posljednjih mjeseci bogami su mi izmjerili temperaturu više puta nego sveukupno od kada sam rođena do razdoblja "prije korone", posebice ljetos i u ranu jesen, kada je bilo više zbivanja.

No, koliko je ta temperatura točna, pouzdana, to je posve druga priča. U petak je beskontaktni pokazao ravno 34. Komentirala sam samo "još sam živa, čudo". No, ništa čudno, ljetos, na tri različite lokacije u roku od pola sata bilo je 35, 36 i opet 35. Nikada doduše nije bilo 34.

Evo, žali se jedna mlada majka da su ispred škole njezinom sinu izmjerili temperaturu i da je imao navodno 37, beskontaktnim, te ga nisu pustili unutra, no kada su došli kući, imao je 36. Sve treba uzeti s rezervom.

Jedna se profesorica požalila da autom putuje do pulske škole iz prigradskog naselja, i pošto je auto dobro ugrijan, temperatura joj je malo viša, te da se mora dobro "ohladiti" prije mjerenja.

Anegdota s mjerenjem ima više nego ikada, ili je preniska, ili previsoka, ali uglavnom gotovo nigdje nije ista. No, bolje takvo nego nikakvo mjerenje, bolje kontrolirati i biti barem donekle siguran. Zahvaljujući i takvom mjerenju jednom je našem sugrađaninu potom otkrivena sasvim druga bolest, no to je bio početni alarm za daljnje nalaze.

Nekoliko četrdesetogodišnjakinja komentiralo je kako su na sve načine nastojale podići temperaturu prije kontrolne iz matematike, ali im to nikako nije uspijevalo. A sada se toliko boje kada mjere "febru" njihovoj djeci. I po tome se vremena razlikuju. I po "vrućim" pričama.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter