PIŠE ORIANA ŠPANIĆ
Vilija Božja
Bakalar (Snimio Milivoj Mijošek)
Jutro Vilije Božje, Anno Domini MCMLXXI i kuhanje juhe od slanca. Slanac, namočen dan ranije, dvije, tri žlice ulja od ulike, česan. Bakalaj kupljen u butižinu di je danas Planinarsko društvo Glas Istre. Bakalaj kupljen ranije, obavezno s “ušima” za zgoru. Zamotan u škartoc, širio je miris po kući danima prije Vilije. Bakalaj zamotan u mokru krpu i udarci drvenog bata prije namakanja u vodi preko noći.
Vilija i kuhanje bakalaja. Onako još teplega očistiti od kosti. Zagrijavanje na malem ognju, obično ulje u kojeg se dodaje režanj, dva česna. Kad česan počne žutiti, ulje se miče i polako dodaje u bakalaj.
Zdjela od majolike za tući bakalaj smještena na ženskim bedrima. Vrnjača od jasena. Bakalaj je dobar kad pije ulje. Mjera je koliko bakalaja toliko ulja, maslinovo ulje se stavlja na kraju. Sol po želji. Hlipčić posutic, po kojima je stavljena žlica, dvije ulja od bakalaja da se ne zatakaju, zelje na padelu.
Fritule na roge i odlazak na ponoćku koja se u Crkvi svete Marije od Zdravlja održava u 21 sat uz žive jaslice. Zašto u 21 sat? Zbog djece, ali i zato jer je svećenik služio ponoćku u Svetom Antonu.
Dok se bakalaj kuha, odlazak iznad Šijanskog kamenoloma po smriku. Kićenje smrike šećernim bombonima i usećerenim bademima koje smo zamatali u šareni celofan od bombona, skupljan tijekom godine. Poneka staklena kuglica.
Jutro Vilije Božje, Anno Domini MMXXI, bakalaj kupljen u centru ili u boljoj varijanti baccalà ragno, kupljen u Trstu i tučen mikserom. Smrika zamijenjena adventnim vijencem na stolu, odlazak na ponoćku zamijenjen odlaskom na spavanje.
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
