arhiva (Manuel ANGELINI)
Što vi ovdje prodajete, upale pluća?, upitala je jedna gospođa odmah s vrata, negodujući na prenisku temperaturu u trgovini u koju je ušla, vruća i znojna od hodanja po suncu.
- Ma vero nama je teplo, odgovorile su k'o špricer hladne prodavačice, očito ne shvaćajući u čemu je problem.
Glavni likovi priče na dijametralno su suprotnim stranama i teško je zaključiti tko je u pravu ili krivu. Kada ste dulje vremena u nekom prostoru, drago vam je da klima radi punom parom, a ruka sama bježi prema daljinskom da bi temperaturu snizila za još koji stupanj. No, ukoliko u prostoriju uđete pregrijani, što se na trenutnim temperaturama ne može izbjeći, hladan vas zrak doslovce presječe u križima, prizivajući po redu sve nevolje, od prehlade do bronhitisa.
Slična se situacija može preslikati na brojne trgovine, ali i urede i kancelarije u kojima radi više ljudi. Neki se, primjerice, žale da im je i voda u gradskim bazenima prehladna. Ona je, napominje direktor, upravo onakva kako je propisano. No, čak ni on ne spori da nekome na osjet može biti previše hladna ili pak previše topla.
Kako tome doskočiti, jednima je uvijek pretoplo, drugima prehladno, teško je pomiriti želje. Stručnjaci vele da je za sve kriv osjet ugode - pokazatelj temperature zraka ili vode kako ih tijelo subjektivno osjeća. Ovisno o meteorološkim uvjetima koji utječu na razmjenu topline između tijela i okolnog zraka, osjet se može razlikovati od stvarne temperature. Upravo se u ovoj definiciji skriva poanta priča -temperatura, odnosno osjet ugodne, zeznuta je stvar.