PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Soba od 5 kvadrata
Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)
Urbanizam i kvaliteta stanovanja neke su od tema kojih se rado dohvaćaju kandidati na nastupajućim lokalnim izborima, iako kampanja još nije službeno počela.
Pritom nije nevažno stanuje li se u prostranom kvartu punom zelenila i životnog prostora, ili pak u skučenom naselju načičkanih obiteljskih kuća, spavaonicama u kojima novopečeni građevinari čak nude na prodaju sobe od pet (brojkom: 5) četvornih metara, pa tako postoje i trosobni stanovi od 50-ak kvadrata.
Ima stanova sa sobama bez prozora, s nekakvim tunelčićem za zrak, ali i onih u kojima se morate sagnuti da ne biste udarili glavom u gredu pri ulasku u drugu prostoriju.
Prvo je pitanje zbog čega se takve zgrade uopće nude na prodaju, tko im je i zašto dao uporabnu dozvolu.
Pitanje broj dva odnosi se na stambene zone u kojima Grad prodaje parcele privatnim graditeljima, a da prostornim planom očito nije definirao zelene površine pa se onda događaju kvartovi poput Valvidala u kojima djeca mole za zelenu površinu na kojoj će se igrati.
Još od socijalističkih naselja poput Šijane ili Verude u kojima, osim zelenila i širokih parkirališta, ima i vrtića, škola, trgovina, banaka i ostalog što je kvartu potrebno, zapravo ne postoji novija planirana zona izgrađena po mjeri i potrebi stanovnika, osim ako ta potreba nije samo spavanje.
Dok djeca na Valvidalu jurcaju između parkiranih automobila - pitajući se hoće li im se urediti igralište u obližnjoj jaruzi jer ona je jedina ostala netaknuta i zelena, očito neprikladna za još jednu grdosiju - na rubu grada niče novi beton.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
