Roza vaze za roza zgradu

(B. PETROVIĆ)

U Puli postoji takozvana "žuta zgrada". U njoj su oduvijek bile škole. Preko puta novija je "roza zgrada". Neki joj spočitavaju da se onako moderna, ostakljena i pink boje, nije baš uklopila u okruženje, drugi da nikada nije zaživjela punim plućima. Pa ipak, ne da se "roza zgrada", diše i dalje, čini mi se sve bolje.

Čudna je ta zgrada. Na nekoliko su punktova po fasadi postavljene obavijesti o zabrani parkiranja motora i bicikala u krugu zgrade. No, zbunjujuće, u isto su vrijeme oko zgrade iscrtana parkirana mjesta za motore i postavljeni držači za bicikle. Koju uputu poslušati?

Nadalje, zgradu od ulice odjeljuju velike betonske vaze. Nekoliko ih je i pored ulaza. Možda je u vazama nekada doista bilo zasađeno neko zelenilo. Ne sjećam se. U zadnje vrijeme u vazama je bila samo zemlja, blato i one su polako postajale pepeljare. Bile su pune opušaka, mada su postojale obavijesti da se čikovi u njih ne bacaju. Možda ih, kao za bicikle i motore, nitko nije shvaćao ozbiljno.

Prije desetak dana netko je sve vaze zabetonirao! Zalio ih je betonom, zagladio i sada su to betonske vaze u punom smislu riječi. Pune betona. Da bi priča dobila smisao, one su, u skladu s nazivom zgrade, prošli petak prefarbane roza bojom. Velike vaze sada podsjećaju na roza zid, a male na roza stolice. Nema više ni čikova ni cvijeća. Bicikli i motori još su ostali.