Prvi maj ove godine pada u petak. Dakle, neradni je dan. Ipak, za nas novinare praznici i blagdani većinom su radni - jer čitati se mora. U dva desetljeća rada u Glasu Istre proslavu 1. maja pratila sam sigurno desetak puta. Toliko da napamet već znam kako sve to ide. Budući da proslave ove godine, radi mjera socijalne distance, nema - ne preostaje nam drugo nego da se svi skupa prisjetimo.

Ujutro se, dakle, nakon budnica okupimo na Portarati gdje se postave vijenci žrtvama prvosvibanjskih demonstracija. Potom kreće red puhačke glazbe i mažoretkinja koje dijele crvene karanfile pa red sindikalnih govora o borbi za radnička prava koja se iz godine u godinu, eto, samo tope. Davnih dana, nekada je s tržnice o radničkim pravima gromoglasio sindikalist Bruno Bulić.

Na Portarati potom Praznik rada čestitaju predstavnici Grada i Županije, najčešće zamjenici gradonačelnika i župana, nakon čega se fešta seli u Šijansku šumu. Nekoliko tisuća besplatnih porcija graha dovoljan je mamac za gužvu te da tradicionalna proslava Međunarodnog praznika rada ispuni očekivanja. Ona doduše kod Puležana nisu nerealno visoka. Šijansku šumu pohode većinom umirovljenici koji ovdje dođu na besplatan fažol i susresti nekadašnje radne kolege te roditelji s manjom djecom koji se na svježem zraku uz igre dobro zabave.

Ove godine nećemo imati ništa od toga, ni redova za grah, ni igara za mališane pa ni skupe šećerne vate koja lijepi prstiće. Prvomajska fešta preselit će se u kontrolirane uvjete dvorišnih roštiljanja - ali samo do pet sudionika. Tko bi rekao da će nam jednoga dana nedostajati radni 1. maj, pa čak i redovi za grah?

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Usponi i padovi brižnega čovika
• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?