Borka PETROVIĆ
Sasvim običan dan. Sunčan. Petak prijepodne. Parking se, mada nije subota, oko gradske tržnice traži kao igla u plastu sijena. Bračni par u najboljim godinama imao je sreće - pronašao ga je! U malom žutom autu ugurali su se na jedino preostalo slobodno mjesto na parkiralištu preko puta zgrade Županije. Sretni su k'o mala djeca. Obavili su kupnju na brzaka.
No, na povratku ih je dočekalo iznenađenje. Njihovom žutom autiću, ali i još dva druga te crvenom kombiju put je pripriječio kamioncin, strateški parkiran točno iza njih, koliko je dug i širok. Ne mogu s parkirališta, ne mogu kući. Možda imaju i važnije obaveze od odlaska s tržnice, možda su bili u obližnjem domu zdravlja. Možda im nije dobro.
Gospodin se pristojno ljuti, supruga ga podržava, očajno mašu rukama, ne znaju što bi. Napokon, u pomoć im dolazi djelatnik na parkingu. Kamiončić je otključan, no nema ključeva. Na šajbi vozač nije pustio telefon za kontakt. Tenzije rastu i djelatnik nema izbora - odlučuje pokušati izvući njihov auto. Slalomskim manevrima, na kojima bi mu mnogi pozavidjeli, uspijeva pomaknuti prvi auto u nizu te, u trenutku kada dolazi do njihovog, preko parkinga stižu oni - Pat i Mat, laganim korakom dva majstora u terlišima ne vide u čemu je problem, ta samo su skočili na marendu. To što je njihov kamion zatočio četiri vozila ne smatraju velikim grijehom. Ipak, ne želeći ulaziti u daljnje rasprave, uskaču u kamion i odlaze brzinom munje.
I "naš" bračni par odlazi, sretan što se čekanje na suncu nije pretjerano odužilo. Ova pričica pokazuje da nije zlatno sve što sja - to što ste pronašli parking u centru grada ne mora biti sretna okolnost. Možete, na primjer, pronaći parking i - ostati bez auta.