Nekada se zvonilo ručno, svaka je crkva imala svoga zvonara. Sjećam se štinjanskog, nažalost danas pokojnog Valentina Cukona Zdravka, kojemu je na 90. rođendan i imendan sam papa Benedikt XVI dodijelio poseban blagoslov i priznanje za služenje crkvi sv. Margarite čitavog života. Otkako nas je Valentin napustio 2012. štinjansko zvono ne zvuči isto, elektrificiralo se, možda je za nijansu bučnije. No, to mještanima Štinjana ne smeta.

Zvono je i napravljeno tako da mu se zvuk rasprostire daleko, a ritam zvonjave uvijek je nešto najavljivao. U turbulentnim, nemirnim vremenima opasnost, uzbunu, a danas najavljuje božju službu, pozdravlja novokrštenike i ispraća pokojnike. U manjim mjestima dan danas zvono zvoni kada netko od mještana umre.

Zvonjava crkvenih zvona nije buka, složili su se mnogi komentirajući članak u kojem se stanari u blizini Arene žale na zvonjavu crkve sv. Antona. Slaže se s time i zakon te zato crkvena zvona ne podliježu Zakonu o zaštiti od buke. Pa ipak, diljem lijepe naše na sve strane ustaju protiv zvuka zvona proglašavajući ih bukom. Možda dio problema leži upravo u tome što više nema zvonara, tehnika je preglasna, a zvoni se češće.

Crkvena zvona ipak za većinu i dalje zvuče ugodno, autohtono, podsjećaju na Mediteran, kulturološki su prihvatljiva. Zvuci zvona bila su nadahnuće mnogim pjesnicima i piscima, a zvoni se već dvije tisuće godina. Zvono sa srcem, ističe Ivan Bosilj, čovjek koji je dotaknuo veliki broj zvona u Hrvatskoj, mora biti izliveno od bronce, jer ono od čelika "zvoni bez srca". Bosilj, koji je mnoga zvona postavio ili elektrificirao te napisao o njima čak i knjigu, tvrdi da se pomoću elektroničkih mjernih uređaja može na jednom jedinom zvonu ustanoviti i do pedeset različitih tonova, što je posebnost velikih zvona.

Zvuk zvona običnom slušatelju može se učiniti različitim, ovisno o prigodi. Tako, primjerice, za božićnih blagdana zvoni snažno i veselo, a za vrijeme sprovoda tužno. U čemu je tajna? Ona se, veli Bosilj u svojoj knjizi, skriva u čovjekovom raspoloženju: "Čovjek ima sposobnost od čitavog zvučnog spektra kod tužnih događaja čuti akorde u molu, a kod radosnih događaja akorde u duru". Od svih glazbala jedino je zvono ono koje omogućuje takav subjektivan dojam. Što reći onima kojima je zvono, nakon svega ovoga, samo buka?

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Hiperinflacija doniranja
• GRADSKA ŠTORIJA: Nevidljivi ljudi sa staklenim očima
• GRADSKA ŠTORIJA: Zgrada u kojoj žive - ljudi