Ilustracija (snimio Duško Marušić Čiči)
Kupila sam si hvaljenu knjigu "Iznad svega" koja, između ostalog, priča o drveću. Knjižara Znanje na Korzu i Laura, Narcisa, Kristijan. Knjižara u koju se dolazim odmoriti, prelistati nove knjige, naravno uz kupnju na plaći. Nije dovoljno što sam ovisna o knjigama, nego sam se navukla i na Moleskine rokovnike. Knjižara u kojoj sam doma.
Kažu da postoje dva najbolja vremena za sadnju drveća. Jedno je bilo prije dvadeset godina, drugo je sada. Židovi imaju Tu B'Švat - čovjek je drvo na polju. I u Puli se provodi akcija Posadi drvo, ne budi panj. Moje drveće su ladonja i divlji kesten. Ladonja kao simbol mira, odmora u Istri. Ladonja i njeni zreli plodovi zvani čokolatini. Ladonja i gnijezda ptica u bogatoj krošnji. Istarski razvod i ladonja. Ladonje u starom dijelu Roča, ladonja u Žminju.
Sati i sati provedeni na Korzu oko stabla ladonja. Ogromno stablo ladonje kraj Galerije C8, nekadašnje poslovnice JAT-a. Galerija u Carrarinoj 8, nekadašnjoj Balotinoj. Sadašnje, nekadašnje i tako unatrag mojih svjesnih pedeset godina koje više-manje pamtim.
Ulica 43. istarske divizije i divlji kesteni na ulici dok kiša pada, a automobili prelaze preko njih. Cijela ulica se pretvara u bogatu pjenu poput raskošne kupke.
I Pulski mrkat spod kostanji...
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne,
i buđenja u postelji punoj šećera.
Ispred mog prozora drvo divljeg kestena,
puno plodova koje nitko ne treba.