Maska po narudžbi

Unsplash

Prvoga dana nastave djeca su ispred osnovne škole došla deset minuta prije osam sati. Dobro, neka su zakasnila, ali to im je oprošteno prvog dana nastave. Em su pospani, em zakrabuljeni.

Ondje su, s maskama na licu, stala u red na označeno mjesto. Na betonu su kredom ispisani nazivi razrednih odjeljenja i to se pravilo moralo strogo poštovati. Ispred škole stajalo je nekoliko učitelja koji su koordinirali situaciju. Svaki učitelj vodio je svoje đake u razred, a kasnije ih ispraćao sve dok nisu napustila školsko dvorište. Ondje više nije dozvoljeno divljanje, trčanje i penjanje po velikoj kamenoj ptici. To pravilo vrijedit će cijelo vrijeme izvanredne korona-situacije.

Djeca su prvog dana škole ponijela svoje krabulje, a na klupama su ih, osim knjiga, dočekale dvije lijepe platnene maske, bijela i zelena, izrađene po narudžbi Grada u zaštitnoj radionici Tekop Nova. Onda su neka djeca došla doma i rekla da im bijela maska paše, a zelena im je premala. Čupa im uši. Kad se lastik zelene maske pokuša zakačiti za ušku, ona neugodno zateže i dijete bi, ako bi je dovoljno dugo nosilo, moglo početi sličiti Dambu.

- U maskama je tako vruće. Skoro sam umrla. A onu zelenu ne mogu staviti, požalila se jedna učenica. Ali s pokrivalima nema trte-mrte. Pravila su kruta poput dvostrukog platna na nosu. Korona uz takvu masku nema šanse.