Ljudi su kao slonovi! Usporedba nije pogrdna, nego u smislu da i jedni i drugi imaju svoje navike i uvjerenja kojih se teško odriču. I ljudi, kao i slonovi, imaju svoje staze, u pravilu pravocrtne, a tko ih takne naići će na otpor i prkos.

Ljudske staze i navike poštuju ili bi trebali poštovati urbanisti i arhitekti. U Ljubljani sam gledao kako uređuju novi park, ali se s izgradnjom staza nisu žurili. Čuo sam tada logično objašnjenje zašto je to tako: građani će sami utabati svoj put, tek onda će se po njemu postaviti pločnik.

Tako se poštuje logika pješaka u gradovima. A u koliko se parkova u Puli nalazi popločana ili pošljunčana staza koju gaze isključivo poslušni turisti i krajnji legalisti? Tek negdje postrani ugažena je trava kojom koračaju domaći, onako kako im svakodnevno kretanje kroz grad uvjetuje, najčešće pravocrtno, po dijagonali, kako su tuda gazili i davno prije nego je netko nove staze ugradio u projektni nacrt. Zar netko tko osmišljava javnu površinu zaista misli da može suprotstaviti svoju estetiku navikama i potrebama građana?

Na sličnu logiku razmišljanja naišli smo pišući o kanalu na tržnici na Verudi, odnosno čitajući odgovor na gotovo dvije godine staru prijavu opasnog blatnjavog kanala na internetskoj stranici SmartPula. Sigurnosni problem na koji je građanin ukazao nije riješen, već je samo objašnjen birokratskom logikom: Površina s retencionim površinskim volumenom nije predviđena za prelazak od strane pješaka. Je li što predviđeno ili ne, procijenit će s vremenom pješaci. Oni, kao i slonovi, biraju i gaze svoj put, najčešće pravocrtno. Njihovo je pravo i da na tom putu padnu, a obaveza gradske uprave je da to spriječi.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Usponi i padovi brižnega čovika
• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?