Pulski merkat pun je sočnih breskvi, jabuka i krušaka iz domaćih voćnjaka koje kupci radije biraju nego divovske plodove uzgojene na kemiji. Rumeno-zelene kruškice smiješe se s banaka. Treba samo posegnuti i zagristi. Ali, nije uvijek lako do tih slatkih plodova doći.

Nekim piljaricama nije drago ako mušterija poželi izabrati voćku. Koja nije trula. Mušterija, recimo, voli zeleno voće, čvrsto zagristi u plod koji hrska pod zubima. Ili želi kupiti određeni broj voćki. E, to ne može.

- Dajte mi osam krušaka, upitala je neki dan jedna mušterija prodavačicu.

- Ne može osam, može samo pola kile, odvraća ova.

Kupcu sad nije ništa jasno. Shvatio bi da je u pitanju starinska vaga pa da se težina mjeri utezima. I onda je možda malo komplicirano izračunati do u gram. Ali, vaga je elektronska. Digitron Buje. Sve radi sama. Samo što ne naplaćuje.

Breskve također nije poželjno birati. Na banku su lijepo posložene, sve su lijepe i čvrste. Prodavačica važe pola kile. Dobro, jedna je bila trula. Nećemo cjepidlačiti.

- Ne možete birati, pa vidite kolika je cijena, oštro će piljarica, pokazujući na kartončić na kojem piše 10 kuna. A jučer su koštale 12. Ali, prodali ste mi trulo, brani se kupac. Pa šta ih niste sami birali?, ne da se prodavačica.

Čovjeku ne preostaje drugo nego da se prebaci na jabučice. Izdržljivije su i okruglije. Podesne i za vagu. Možda s njima bude imao više sreće.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Usponi i padovi brižnega čovika
• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?