Hibernacija

(D. MEMEDOVIĆ)

Nula plus nula je nula. Nula troškova za nula prihoda. To ovih dana traže poduzetnici od Vlade. Butige su zatvorene, proizvodnje više nema i svakom je jasno da u koronaeri nema prihoda. Prema tome, ne mogu se platiti ni dacije. Poduzetnici su na koljenima, radnicima prijete otkazi. Svijet se pretvorio u jednu veliku nulu.

Razmišljam kako bih i sama mogla dati svoj skroman doprinos toj velikoj ništici. Možda u toj velikoj nuli postanem bretarijanka. Negdje sam čitala da ta vrsta živi od svjetlosti koja prožima tjelesne stanice. Kalorije im nisu potrebne. Pomrčine Sunca zasad nema pa svjetla ima u izobilju. Tu unos hrane iznosi nula. Dakle nula troškova. Kad već nema prihoda. Nula plus nula iznosi nula.

Ili bih se, za početak, mogla ošišati na nulericu. Poput poručnice Ripley iz SF horora "Alien". Ona je, zajedno s posadom svog broda, prošla fazu hibernacije prije nego što su je probudili, negdje u bespućima svemirske prašine. Svesti životne funkcije na minimum, poput medvjeda u jazbini. Trošiti šlauh oko struka. Dok korona ne prođe. A ona ne bi trebala trajati dulje od zime i medinog sna. Hibernacijom bi se ujedno zadovoljile preporuke zdravstvenih radnika. Samoizolacija u kapsuli. Nula prihoda. Nula troška.

Neću razmišljati o tome što će se dogoditi nakon sna. Možda se probudim s alienom u prsima. Ili me zvijer dočeka iza ugla.