(N. LAZAREVIĆ)
U centru Pule, čuli smo nedavno, ostale su još samo četiri stare autentične slastičarnice. A tko je nekada Pulu poznavao, teško će probaviti ovaj podatak i s najukusnijom šamrolnom. Obiteljske slastičarnice su nekada bile zaštitni znak grada, uvijek pune djece, vojske, turista, penzionera, a evo sada ih je samo četiri - Čarli, Zlatna vrata, Giardini i Fortuna. Nekako odolijevaju nesklonim im vremenima, bore se za svoj prostor među raznim drugim ugostiteljima koji nude (i) slastice, a egzistiraju na tradiciji i povjerenju Puljana u domaću proizvodnju kolača, sladoleda, napitaka.
Koliko je samo slastičarnica bilo u Puli? U Laginjinoj, na Korzu, u Scalierovoj, čak i u Zagrebačkoj preko puta nekadašnje Mirne. Da o Ulici Sergijevaca i ne govorimo čiji su se izlozi zimi crvenili od ušećerenih jabuka s jarkom glazurom, a ljeti vrištali od raznih boja sladoleda. U jednoj od tamošnjih slastičarnica navodno je i nastala zgoda o babi koja je svakog dana, kada bi unuke vodila na tržnicu, za sebe naručivala kuglu punka (umjesto punča), a za djecu po kuglu citroena (umjesto citrone).
Svako pulsko dijete ima neku asocijaciju na te butižine s primamljivim sadržajem pod staklenim vitrinama, najčešće u obliku krempita, minjona, zasitnih baklava, šampita, osvježavajućih limunada, crvenih limunada, zimskih sladoleda, šlaga u kornetu… Bilo je slatkog prije kina i slatkog poslije kina, malo slatkog za sastanak s prijateljima ili s curom, brzinski slatki zalogaj dok vojnici i mornari ne nagrnu. Neki pamte i da su neke slastičarnice prve uvele zabranu pušenja, puno prije nego je to zakon zahtijevao, i to zato jer kolači od sve hrane najlakše upijaju odbojan smrad duhanskog dima.
Evo, već 12 godina nema kultne slastičarnice Kod Mađara u Scaglierovoj, zatvorena je zbog otkazivanja ugovora o najmu uslijed nepodmirenih obveza. Pamtim to kao neku prekretnicu kad su počela nestajati neka opća mjesta Pule, a koja smo držali zdravo za gotovo. A možda je sve krenulo još i ranije, davno smo počeli ne primjećivati i zaboravljati.