Iako je danas sve dostupno jednostavnim klikom iz fotelje - kupovina, obrazovanje, bankarstvo i razne druge usluge - isto tako raste i sjeta za nekadašnjim vremenima kada je, kako svi ili skoro svi vole naglašavati, sve bilo jednostavnije, lakše, ljepše, ugodnije. Ili kako bi rekao Lorenzo de Medici - prekrasna mladost koja prebrzo prolazi.

Posljednjih su se dana na Facebook grupama koje se bave povijesti Pule pojavile fotografije mljekarica koje su dostavljale mlijeko po pulskim kućama. I onda su uslijedili nostalgični komentari, sve je zanimalo kako su se te mljekarice zvale, jesu li još žive - a bilo je to prije pedesetak godina, i koju su rutu imale. Naravno, krenuli su i komentari o kvaliteti mlijeka - nikad bolje, ukusnije, zdravije.

Način života se u posljednjih nekoliko desetljeća uvelike promijenio, preokrenuo, a te mljekarice su mogle, bez raznih Whatsapp i Viber grupa doći do svojih krajnjih korisnika i dostavljati im proizvode i svi su bili sretni i zadovoljni. A u Puli je bila duga tradicija mljekarica i takvog načina distribucije mlijeka. Istina, vremena su sada drukčija, ali te mljekarice su, iako su vremena prohujala, ostale i dalje u uspomenama onih kojima su dostavljale mlijeko.

Kada smo već kod mlijeka i sličnog, recimo i da su u Puli bili popularni i mliječni restorani. Najbolje su krempite bile upravo u mliječnim restoranima, vele svjedoci vremena, osim kasnije Kod Mađara. Jedan mliječni bio je preko puta bivšeg McDonald'sa odnosno Ekeca u centru grada, drugi nešto dalje na Giardinima, potom jedan je bio u Zagrebačkoj, jedan prema Areni…

Jedan svjedok vremena veli da je, umjesto čaše mlijeka, preferirao popiti bićerin.

Povezane vijesti

• Jutarnja nastava
• Žetoni, kartice, bus-harmonika
• Ljetni dnevni boravak