(Foto Pixabay)
"Avione, avione, baci nam bombone, karamele i šarene one"… Tko se sjeća ove pjesmice koje smo pjevali kao mali svaki put kada smo na nebu ugledali avion? Sjetila sam se ja nekidan kada sam vidjela trogodišnjaka kako ushićeno pokazuje majci trag aviona na nebu. Mahao je ručicama, veselio se, kao da je ugledao neko čudo.
I doista, malecki je u pravu. Posljednjih su nam nekoliko godina avioni nebo iznad Pule šarali uzduž i poprijeko, a sada su pravi raritet. Avione se više nit' vidi nit' čuje, pa su odahnuli čak i teoretičari zavjere kojima chemtrailsi više ne smetaju. Jer ih, naprosto, na nebu više nema.
Avioni su, gotovo kao turisti, endemski primjerci. Eto, prošlu nedjelju sletio je na pulski aerodrom prvi međunarodni let. I to polovicom travnja. Simpatičan zeleni avion, kao da je iz Irske, a ne iz Moskve, u Istru je doveo 159 Rusa koji su, isto kao i novinari koji su ih dočekali, bili jednako ushićeni. Mahali su nam pri izlasku iz aviona poput trogodišnjaka, sretni što ponovno putuju.
Ova će linija biti otvorena sve do kraja svibnja pa će se, barem nedjeljom oko 14 sati, moći ponovno čuti zvuk aviona iznad grada. Iz uprave Zračne luke Pula nadaju se da će, ako epidemiološke prilike to dozvole, letjeti do kraja ljetne sezone, a uskoro će se ovom avionu pridružiti i drugi avioprijevoznici. Lani je pulski aerodrom imao promet od 83 tisuće putnika, što je tek deset posto prometa iz rekordne 2019. godine. Čisto da shvatite koliko je aviona manje. Ali i putnika, novca…
I zato, mame, izvedite djecu da vide avione. Možemo im se veseliti i mi, iako više nismo trogodišnjaci. Malo nam je toga, osim tih "turističkih bombona", preostalo.