Piše vanesa begić
Bili jednom telefonska centrala i golubinjak
Ilustracija (Grad Pula)
Tijekom jednog od svojih predavanja o povijesti Pule, Livio Nefat, vrsni poznavatelj brojnih aspekata povijesti ovoga grada, govorio je o četiri vala (nema dakle samo korona svoje valove, koje smo već prestali brojati) propadanja Pule kroz povijest. Tema koja je uvijek aktualna, no, ovdje je naveo i "fizičke" momente propadanja grada kroz različita razdoblja.
O nekim aspektima tritisućljetnoga grada, pa čak i o nekim ne tako drevnim, nema niti toliko zabilježenih dokaza, odnosno nisu poznati široj javnosti. Nefat je tada govorio, uz svu disponibilnu fotodokumentaciju, o tome što je kroz godine nestalo. Tako se moglo saznati da je u Šijani bio paviljon koji je nestao nakon Prvog svjetskog rata, a nakon Drugog svjetskog rata, između ostalog, nestalo je naselje Svetog Polikarpa. Nešto recentnije, sredinom prošloga stoljeća u trećoj pa i u četvrtoj fazi, nestala je vodosprema s Monte Ghira, devastirana je i okolica utvrde Monvidal gdje je nestao antenski stup, a izbrisana je i povijest hidroaviona u Puli s otoka Katarine.
Možda sve to bude i poticaj za mlade povjesničare te druge pasionirane ljubitelje povijesti kakvih ima puno i koji su vrlo aktivni, da se (raz)otkrije i prezentira kako treba i taj dio bogate pulske povijesti.
Naravno, to neće vratiti uništene objekte, ali uvijek su zanimljive razne povijesne poveznice, da se vide lica i naličja grada kroz povijest. Posebice ona (ne)poznata.
Koliko stanovnika Pule zna da je u Puli postojala telefonska centrala, i to u Ulici svetog Polikarpa, te da bi to, jednog lijepog dana (a možda i prije) mogao biti muzej (tele)komunikacije. A da se iza zgrade pulskog zatvora nalazio golubinjak?
I takve stvari mogu biti zanimljive za predstavljanje dijela povijesti grada na jedan drukčiji način pa i, zašto ne, turistima, u lokacijama i nešto izvan centra, svojevrsnim storytellingom, sve popularnijoj formi predstavljanja kulture i kulturne baštine te zavičajnih specifičnosti. Na drukčiji način.
Sreća da u Puli postoji niz osoba, ne nužno povjesničara, koji skrbe o povijesti svoga grada na razne načine i na isto tako razne načine (re)valoriziraju se neke činjenice, mjesta, gotovo pa zaboravljene priče...
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
