Poput igre Školice, kada preskačete i poskačete, tako trebate hodati gradskim ulicama, oprezno i napreskokce. Ne, neću opet o smeću, bar ne u klasičnom smislu. Ulice su nam popljuvane. Ispljuvak tu, ispljuvak tamo, kao da Pulom šeću sami nogometaši, a polijepljene žvakaće vrebaju sa svih strana.

Nisam bila ni svjesna koliko ih je dok jednoga dana, upravo u sumrak, nisam prošla ispred "Žute škole". Bijele fleke počele su se pojavljivati posvuda uokolo. Nije snijeg, a bogme nisu ni labudovi. Nisam se dala krstiti dok nisam čučnula i shvatila o čemu se radi - bezbroj prožvakanih, odbačenih žvakaćih guma utisnuto u sivi asfalt. Prije zvona, kada više nisu slatke, da ih ne uhvate profesori na satu, na brzinu se samo - pljucnu.

Slijedeći tragove žvakaća doznajem da ih najviše vole učenici Strukovne škola, dok gimnazijalcima, barem po dokazima na podu, žvakanje i pljuckanje ide puno slabije. Nadalje, školarci sudeći prema žvakama više vole hodati desnom stranom Zagrebačke ulice, na lijevoj je strani puno manje fleka. U cijeloj priči nešto krivnje pada i na proizvođače žvakaća - nekada su one dolazile s papirićima u koje ste ih kasnije mogli lijepo umotati i baciti u koš, a sada ih beskrupulozne tvrtke pakiraju svakako: u kutijice, bočice. Papirića za odlaganje nigdje.

Šalu na stranu, više od žvakaća i srednjoškolaca brine me ono drugo pljuvanje koje je, osim što je potencijalno zdravstveno opasno, zabranjeno komunalnim gradskim redom. No, dok se ne kažnjavaju oni koji uokolo bacaju madrace, vrata, vreće smeća, tko će se s ispljuvcima baviti. Naši komunalci sigurno neće, oni se bune samo kada ih mi, kako vele, "popljujemo".

Povezane vijesti

• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast
• Gradska štorija: PRAONICA K'O KINEZA
• Molim?! Moli se u crkvi!