Piše Vanesa Begić

Come se fa govorit?

(Foto: Grad Pula)

(Foto: Grad Pula)


Kako se govori u Puli? Svakako, nekako, raznoliko, u skladu s onom toliko spominjanom frazom-sintagmom multi-kulti. Pula je tritisućljetni grad bogate povijesti, prožimaju se bogati kulturni slojevi, a zbog toga su i jezici, dijalekti, književni utjecaji još bogatiji i raznovrsniji. Jezik je dakako živ organizam koji se mijenja, ovisno o raznim (ne)prilikama, pa se na isto takav način mijenjaju i govori.

Na upit »postoji li uopće puležanski govor? Ako postoji, kakav je to govor?«, lingvisti bi imali štošta za reći i analizirati i zasigurno, niti jedan odgovor, definicija, ne bi bila slična drugoj.

Neki će reći da od autohtonog stanovništva, odnosno od onih koji su tu prisutni generacijama, svi po malo znaju kušeljati po istrijanski i po koju riječ istrovenetskog karakterističnog za Pulu. Stari Puležani, oni najstariji, kojih ima sve manje, učestalo govore istrovenetskim, talijanskim (ne)književnim, a dio onih koji su tu prisutni već jako dugo, ali su došli iz unutrašnjosti Istre, govori najviše čakavski, stvarajući jedan čakavski koji je drukčiji u odnosu na onaj uobičajeni, s istarskoga juga. S pokojom talijanskom riječi, pokojom novoštokavskom, dok mlađe generacije, što je i univerzalno, neovisno o zemljopisnom arealu, uvode tu i pokoju riječ engleskog, više onako, američkog engleskog te govore kao u SMS-porukama, sažeto, vrlo često rekli bismo - »bez šuga«. A tu je i čitav niz drugih jezika, govora, inkorporiran u neku jezičnu mješavinu gdje je prisutno svega po malo. Upravo u skladu s onom multi-kulti.

U Puli se nekada davno, početkom 20. stoljeća, govorio i istriotski, odnosno istroromanski, koji se danas govori, iako u vrlo slaboj mjeri, u Fažani, Galižani, Vodnjanu, te ponešto više u Šišanu, Balama i Rovinju. U Puli ga je potisnuo istrovenetski.

»Vado a čor la potvrda in socijalno perché così sicuro ciaparò quel doplatak, ma devo prima portarghe ala mia dotoresa, e se non la xe la, ghe laso ala sestra i papiri per far la dokumentacija«, glasi sasvim »normalna« rečenica koju izgovaraju primjerice dvije pripadnice istrovenetskog govora na pulskoj tržnici dok čekaju autobus.

Kakogod, glavno da se kapimo. Manje je više, više je manje, veliko je znanje. Evo i rime. Zaključak? Višejezičan.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter