piše vanesa begić

Nekad i danas i najstrmije stepenice u Puli

(Arhiva Glasa Istre)

(Arhiva Glasa Istre)


Sjećam se jednog od svojih prvih novinarskih zadataka, od prije 30 godina. Reportaža o naselju Vidikovac. Razgovarajući tada sa stanarima, govorili su da je to prekrasno mjesto koje ima apsolutno sve sadržaje koji su potrebni, pravi gradić u malome i da su silno veseli zbog toga.

Istu sam reportažu radila i prošle godine - priča o lijepom mjestu, Monte Paradiso, odnosno Rajsko brdo je ostala, ali mnogi su isticali nedostatak nekih sadržaja koji su tijekom godina ukinuti, jedne opskurne stepenice, kao i sve više smeća. I prije neki dan, jedna gospođa iz tog kvarta, prepoznavši me iz jedne od prethodnih reportaža, po gradu, doviknula mi je, »gospođo novinarka, napišite da smo sada ostali i bez štanda za voće i povrće«. Istina, vremena se mijenjaju i mi s njima, no isto tako i naselja, problemi s parkingom i sa smećem postali su u svim kvartovima sve veći i izraženiji, a malih poštanskih ureda po kvartovima i banaka ima sve manje.

A nekada reprezentativnih zgrada van upotrebe, to je isto posebna priča. Sada će se njima pridružiti i zgrada Puljanima poznata kao nekadašnja Pedagoška akademija odnosno Filozofski fakultet (kod nas je sve nekadašnje i bivše), koja čeka, nadamo se, neke bolje dane za obnovu jer je postala preopasna za normalan rad.

Zgrada bivše Glazbene škole preko puta kazališta već više od 15 godina čeka te bolje dane te ova škola, nakon godina svakakvih »kombiniranih« podstanarstava, ima već neko vrijeme svoj novi dom. Vila Idola, isto posebna priča, kao i nekadašnji Dom »Ilija Gregorić«, koji je, istina trebao temeljitu obnovu. No, kako se kaže, sve postojeće zgrade koje imaju četiri zida i kakav takav krov, daju se popraviti, adaptirati, srediti. Proračun je, doduše, drugo pitanje, ali budimo barem mrvicu optimistični.

Apartmana primjerice ne nedostaje, ima ih svugdje, od »elitnih« kvartova do onih »opskurnih«, iako će netko reći da u Puli ne postoje ni elitni ni opskurni. Ili da je sve »elitno«, a opskurno pustimo za neku drugu priču, ili filmski scenarij.

Jedna čitateljica ovih crtica me pitala koje su najstrmije stepenice u Puli. Nisam ekspert za to, ali po meni i ne samo, one prema Kaštelu. No, sve je stvar vizije i »treninga«.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter