piše vanesa begić

Bili jednom BIŠ, ŠUP, TIŠ

| Autor: Vanesa Begić
(Snimio Davor Kibel / Pixsell)

(Snimio Davor Kibel / Pixsell)


O tome da u pulskim osnovnim školama nema ujednačeni broj djece, piše se i govori već dugo. Sve je to, dakako, podređeno, raznim migracijama stanovništva, promjenama u strukturi stanovništva te širenjem grada. Zbog toga se govori i o potrebi otvaranja nove škole, osnovne škole, negdje na području Gregovice koja bi obuhvatila djecu s Gregovice, Valvidala, dijela Monvidala i rubnih dijelova grada prema obilaznici.

Gdje ima sve više zgrada, mladih obitelji i djece. Iako u osnovnim školama ima manje djece nego ranijih godina i premda se u nekim školama namuče da naprave dva paralelna razreda. A zadnjih godina sve teže i teže. I mnogi roditelji ne bi upisali djecu u škole bliže centru, jer nema prostora za parkiranje, zaustavljanje da bi dijete došlo što bliže. Istina je isto tako da su nekada djeca malo više pješačila, da ih roditelji nisu vozili za nekoliko stotina metara, ali bilo je i manje auta i manje opasnih situacija u prometu i onih koji voze kao luđaci.

Unatoč sve modernijoj tehnologiji, (ne)usklađenih semafora, odnosno raskršća ima i dalje. No, da nije sve crno, veseli i vijest da će u bliskoj budućnosti OŠ Šijana imati jednosmjensku nastavu, pa će tako sve škole u Puli biti samo u jutarnjoj smjeni, što je recimo osamdesetih godina bilo nezamislivo, kada su nerijetko i učenici do osmog razreda išli u dvije smjene. Premda su brojne školske zgrade, osim onih, uvjetno rečeno, novije gradnje, poput Verude, Vidikovca, Kaštanjera, Velog Vrha i Talijanske osnovne škole imale, kao zgrade, i svoju prošlost, većinom kao odgojno-obrazovne ustanove, nekada su sve osnovne škole u Puli imale brojeve, i zvala se Prva osnovna škola itd. Kasnije su tu bili nazivi iz Drugog svjetskog rata, a poslije, uz tek par izuzetaka, to su imena kvartova u kojima se nalaze.

Što se pak srednjih škola tiče, pedesetih godina prošloga stoljeća bilo je tu škola za usmjerenja koja danas gotovo da i ne postoje ovisno o potrebama tvornica. A sada, kada nema tvornica nego samo apartmani, sve je drukčije. Recimo i da smo naišli na podatak da 1953. u Puli djeluje Domaćinska (ženska) škola, a od školske 1955./1956. Ženska stručna škola, dok Tekstilna industrijska škola (TIŠ) djeluje od školske 1957./1958. Bila su to vremena TIŠ-a, BIŠ-a (Brodograđevno-industrijska škola) i Škola učenika u privredi (ŠUP). I kroz školstvo se reflektiraju društvene promjene.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter