Ilustracija (Pexels)
Rad za lingviste na terenu. Baš pravi terenski rad, bolji od onoga što predlažu razni priručnici, udžbenici, rječnici i drugo. Dovoljno je malo prošetati po Puli i pogledati razne natpise ispred terasa ugostiteljskih objekata i višejezičnost na djelu.
Za neke natpise, bilo bi gotovo pa nerazumljivo shvatiti o kojem je jeziku riječ, toliko toga ispremiješano, da je više nemoguće razabrati o kojem je jeziku riječ i što je autor htio reći.
A nije u pitanju samo jezik. Sjetimo se one, burek je samo s mesom, a, ne, nema do bureka sa sirom, reći će treći najbolji je s jabukama, ili pak tikvicama, pršutom… Što je pak s limunadom?
Zar ne kaže samo ime limunada, kako to da ima limunada od jagode, maline, čega već sve ne? Zar to ne može biti sok, nektar, smoothie, frape’ ili što već.
A imena sladoleda, kada je negdje već cijena kao u Svetog Petra kajgana, su posebna priča. U ponudi je stračatela, baš ovako, ‘po Vuku’, pa zar nisu nas starije generacije učili čitaj kako pišeš - piši kako čitaš, a o nazivima, duplim slovima više ili manje, nema niti potrebe raspravljati, tu ima zbilja svega. Nekada se i traže 2-je djelatnice za rad u butiku, dućanu, prodavaonici ili kako god.
Pizza je capricciosa, ili pak capriciossa, ili kapričoza, a tek je bon appetito ili apettito, ili čak oba dupla ili niti jedan. Jedan kao niti jedan.
Glavno da je sve opened i da nazdravimo Aperolom, spritz, špric ili sprizt.
Jutro najbolje započeti kapučinom, ili kapućinom. O ćevapčićima bi se dala napisati cijela studija, nikako potrefiti ć i č, ali, glavno da su ukusni. Neka jela su vege, naprimjer sarme bez mesa. A burek, na koncu kakav je?
Ma glavno da je ukusno, a ne bi »škodilo« i da je sve malo jeftinije. Malo puno, no trendovi su trendovi, cijene lete kao avioni, kao space shuttle, moglo bi se reći. Važnije da je jezično točno ili da je ukusno? Ili pak da nije skupo? Tri u jedan?