Ian Tataj/Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre/Unsplash)
Svjedočimo promjenama toliko dubinskim u zadnjim desetljećima - ma ne samo, nego - godinama, da bi čovjek mogao ponekad samo zastati (ako stigne), udahnuti malo zraka, i vidjeti kako pored njega, i bez njega, sve, i cijeli svijet nekamo gre. Život je ubrzan isto kao što jest mogućnost milisekundnog prijenosa informacija. A dok smo mi u Istri jedan od posljednjih bastiona onoga što bijaše, i gajimo barem ostatke drevnijih tekovina, neminovno je da nas moderna proguta, barem u jednom od svojih oblika. Ne govorim tu o konzumerizmu, pa čak ni digitalizaciji - to je već passe’ - to je već realnost. U kulturološkom, pa i kulturnom smislu, govorim radije o tome da se sam naš jezik danas mora izboriti za svoje mjesto pod suncem.
Ima jedna zanimljiva riječ, koja se sve više nameće, i moguće je da upravo ona, odnosno njezin duh zamijeni sve ono što umjetnost bijaše, a to je »content«. Ta engleska riječ, prevedena na hrvatski, značila bi naprosto »sadržaj«, a sve se više koristi u internetskom riječniku, na raznim stranicama, društvenim mrežama, ali i Youtubeu, i to primarno. Jer, kada kažemo content, mislimo na nekakav, nazovi ga, umjetnički proizvod. Content Creator je stvaratelj sadržaja; on, ili oni, su dakle ti koji populiraju svoje profile i sadržajima. Sve je to poteklo iz potrebe da se netko tko nije nužno po svojoj definiciji, prrofesiji, ili struci, umjetnik, ali uviđa se da to postepeno prelazi i na druge sfere. Tako da se ne samo snimci na Youtubeu mogu smatrati sadržajem, nego su sada to već i (nestručni) članci i sve ono što nije striktno kategorizirano pod »umjetnost«.
Odista, za stvarati content očito je bitno samo da se on može pogledati, razonoditi nekoga na neko vrijeme, i onda se prelazi na drugi content. Jer, sjetimo se, protok informacija, a time i interes za nečime, postaje sve brži, odnosno, taj interes, koji bi nekoć možda zahtjevao da si netko promišlja oko jedne karikature na oko petnaestak minuta, pa onda prepriča to u kavani, danas pokrivaju »memeovi«, sličice koje se rapidno već kojih 12-ak godina šire po internetu. Mada zabavni, njih ima milijardi, i svakim danom nastaju još milijuni. More sadržaja, na koje moderni mozgovi mogu izgubiti maksimalno do oko nekolicinu sekundi, da bi se scrollalo dalje. Slično se desilo i s fenomenom amaterskih uradaka na Youtubeu, koji su, valjda su sami tvorci uvidjeli, utoliko efikasniji što su kraći. Neki analisti ove problematike smatraju da je ovdje u pitanju gubitak koncentracije, dok neki naprosto da moderni čovjek, sve više naviknut na brzinu, brže i razmišlja i upija sve te informacije. Sigurno je to, i puno više.
A potaknuti tim silnim ubrzanjem i pregrštom contenta, možemo se onda zapitati i gdje smo mi u svemu tome; taj content, ne začudo, u jako je maloj mjeri proizveden »lokalno« ili »regionalno«. Podatak o tome ne postoji, ali bih se kladio da produkcija contenta na engleskom jeziku sačinjava oko 80 posto ukupnice - uz dužno poštovanje drugim velikim svjetskim jezicima i milijardama koji ih pričaju. Engleski je taj jezik koji ima mogućnost zamijeniti sve ostale; naša djeca odrastaju na njihovom sadržaju, a ne na našem. Ne samo sadržaju u ovom smislu, već i ozbiljnim produkcijama. Da se razumijemo, naša produkcija nema tih milijuna dolara ili eura, naši »content creatori«, zbog zbilje koju živimo, nemaju tih mogućnosti stvarati svakodnevno, a kada se pogleda malo, na istarskoj razini, pa čak i hrvatskoj, da bi se oformio tim ljudi koji mogu stvarati, na kraju, nema niti kadra. Jer naravno, sposoban kadar ne želi niti gubiti vrijeme na naše »proizvode«, jer će biti plaćen bolje u prvom susjednom mjestu.
Pa ipak, valja svrnuti pozornost na to da se i u nas rađaju youtuberi, booktuberi, gameri, pa čak i Meme artisti, koji će možda postati prominentni ukoliko se desi ona potpuna tranzicija, informatizacija Istre. Tada će jedan »Kapuz z vovcon« možda postati dominantni content creator Istre, sa čisto istrijanskim memeovima, i forama koje samo mi razumijemo. Ili to, ili ćemo se upravo mi nametnuti Onima tamo, da se proširi istrijanski duh i zamijeni onaj njihov.