(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)
Ljudi se, uglavnom, više vole žaliti na ono što ne valja, nego pohvaliti ono što valja, ono što zaslužuje da bude istaknuto, evidentirano, pohvaljeno.
Što se Pule tiče, uz već klasične priče da nema nikoga po ulicama, da je sve prazno i pusto, da ne postoji prava gradska kavana kao u drugim gradovima, da ne postoji neko kvalitetno mjesto za izlazak za one koji, eufemistički rečeno, nisu baš tinejdžeri, na pozitivne priče, lijepe inicijative i slično, nitko se baš previše ne osvrće. Pohvale ih, istina, nakon održavanja, ali onda se opet većina ljudi osvrće na ono čega nema, a ono što je dobro ostaje u drugom planu.
Zima je već u svojoj drugoj polovici, proljeće je svakim danom sve bliže, a lani je vrlo lijepa inicijativa bila organiziranje kulturno-umjetničkih i raznih zbivanja po parkovima.
Pula ima parkove na lijepim lokacijama, posebne su to prirodne pozornice, svaka specifična na svoj način. Pa zašto ih ne iskoristiti za koncertne matineje, cjelodnevna zbivanja ili pak za večernje koncerte, uz zalazak sunca uz glazbu.
Pogodno i za ona vremena koja su, svi se nadamo, zauvijek za nama, a koja su imala lajtmotiv razmak, distancu, ali i za ona bolja i ljepša vremena.
Prošle se godine ta manifestacija pokazala kao pun pogodak: svi programi u parku bili su i više nego dobro posjećeni, bila je to prilika da se u ležernom, opuštenom ambijentu predstave i najmlađi iz raznih kulturno-umjetničkih udruga, plesnih škola i studija, glazbene škole, kao i afirmirani glazbenici, te da i publika koja inače ne prisustvuje takvim zbivanjima bude sudionikom tih događanja u dobrom raspoloženju.
A potrebno je tako malo za posve drukčiji ugođaj.