"Barake su možda najautentičniji pulski kvart koji je zadržao štih (ne)modernizacije, gdje je sve kao stalo u nekom prošlom stoljeću", kazao je, u neobaveznom razgovoru, jedan pulski umjetnik.

I zbilja, prilikom jedne neobvezne šetnje pulskim ulicama i kvartovima, tamo je skupina turista iz Italije znatiželjno fotografirala stare zgrade i lučicu kod cementare, komentirajući da je to nešto posve drukčije, da i u svojoj, realno, neljepoti, imaju neki šarm, čar.

Listajući malo literaturu, naišli smo na objašnjenje pokojnog dr. Attilija Krizmanića koji je zapisao da se taj toponim javlja već od sredine XIX stoljeća i odnosi se na skupinu prvih modernih stambenih zgrada u gradskoj četvrti Svetog Polikarpa. Naziv je glasio Arbeiter u. Unterofficiers Baraken.

Zadnjih tridesetak godina opet se taj dio zove Barake, iako, u biti, u kolektivnoj svijesti Puljana, barake su uvijek bile barake.

Četvrt se zvala Tvornička ulica (1952.), Ulica Mario Lussi (1948.), Via Nino Bixio (1918.) i Via Wullersdorf (1912.). A Lussijeva ulica postoji tu i dan danas.

A barake, iako su sve to kamene kuće - zauvijek su bile i ostale - barake.

Povezane vijesti

• Priče iz doba nevinosti
• Nevidljivi grad
• Brdo luksuznih apartmana