Kada se govori o Puli u nekim ne toliko davnim vremenima, svega koje desetljeće unazad, te kada se komentira što se nalazilo nekada na mjestu onoga što se sada tu nalazi, odgovor najčešće glasi: Vrtovi. Uglavnom, više ili manje obradive i obrađene površine.

Što se nalazilo gdje je danas Dom sportova "Mate Parlov" i Uljanikov stadion? Vrtovi. Recimo, cesta koja ide prema Valkanama bila je puno uža, uz nju su bili vrtovi, dok je Sisplac, gdje se sada nalaze sve one stambene zgrade, bila livada. Skoro svugdje su bili vrtovi, reći će stariji Puležani, ističući da je dobar dio Verude, kao i Nove Verude, Vidikovca bio pun zelenila.

Danas više nema toliko vrtova, najviše ih je iza Mornara, na Valsalinama, a i njih tko zna do kada. Ima ih nešto i kod lučice Delfin, te u rubnim gradskim dijelovima, poneki manji oko kuća i zgrada. A toliko se govori o zdravoj prehrani, o ekološkim proizvodima. Nekada nije bilo tih eko-proizvoda, ali je bilo puno vrtova. I puno tvornica i proizvodnje. A sada smo kao neko napredno doba, reći će stariji Puležani.

I zbilja, česte su priče nekadašnjih mladića i djevojki, sada nešto vremešnijih sugrađana, o šetnji po tim vrtovima. Neki bi se tu poslužili i kakvim plodom, ali to su bila vremena bez pretvorbi, fiktivnih dokapitalizacija i svega onoga što su donijela moderna vremena.

Takvi nestašluci, prema svemu onome što se danas zbiva, djeluju kao priče iz doba nevinosti.

Povezane vijesti

• Nevidljivi grad
• (Pro)čitaj me (i vrati me)
• Svjetlo, promijeni se!