Kako do stana, tema je koju je u Dnevniku HTV-a komentirala Lana Mihaljinec Knežević iz Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK.

Odgovarajući na pitanje treba li model APN-a u povijest, za koji je bilo dosta kritika o funkcioniranju, prije svega zbog rasta cijene nekretnina, Mihaljinec Knežević je rekla kako je svaka mjera koja pomaže mladima, prvenstveno da steknu prvu nekretninu, dobrodošla. 

- Međutim, APN je bio manjkav iz puno razloga. Bio je dostupan samo kreditno sposobnim građanima, kakvih je pogotovo među mladima i koji prvi puta stupaju na tržište rada vrlo malo. Bio je sezonalna mjera, puštena na tržište u trenutku kad se ono počelo oporavljati i na tržištu s nedovoljnom ponudom. Znači, vi ste dali više sredstava ljudima da kupe stan, a nekretnina je bilo nedovoljno. Bilo je tu još raznih problema, ali u svakom slučaju da, APN je pridonio rastu cijena i u takvom obliku nam je drago da ga više nema, istaknula je.

Mihaljinec Knežević smatra da bi kod nas najbolje funkcionirao, model najma, iako kod nas ljudi žele posjedovati nekretnine.

- No, među mladima se i to mijenja. I kod nas je sve veća i društvena mobilnost i želja za selidbom i ne nužno, da tako kažem, vezivanje kreditom za jednu nekretninu. Općenito govoreći, oni modeli koji se čine najučinkovitijim su kroz najam, dugoročan najam nekretnina, čije cijene nisu pod utjecajem tržišta, nego su na neki način regulirane. U Hrvatskoj smo tek u fazama promišljanja modela koji bi bili adekvatni. O stambenoj politici se tek počelo pričati i čak nam nedostaje dovoljno podataka da bismo je mogli formirati. Donošenje stambene politike je vrlo kompleksan i, u stvari, dugotrajan proces koji mora uzeti u obzir i demografsku situaciju i poreznu politiku i naravno ponudu nekretnina na tržištu, objasnila je Mihaljinec Knežević.

Na pitanje u kojoj mjeri bi se država i lokalna samouprava trebale uključiti u sve ovo i je li to primarno po pitanju najmova Mihaljinec Knežević smatra da se država može i treba uključiti na razne načine.

- U Hrvatskoj bi se konkretno mogla provesti mjera koja bi pustila određeni broj nekretnina na tržište, a to je aktiviranje državnog stambenog fonda za koji država još uvijek ne zna koliki je točno i koji je vrlo zapušten. No, postoje i razne druge intervencije u poreznu politiku koje bi stimulirale i razvoj nekretnina priuštivih cijena.

Smatra da je potreban i razvoj infrastrukture na mjestima izvan velikih gradova i turističkih središta gdje bi onda mogli mladi živjeti. Dodala je da je stambeno zbrinjavanje stanovništva primarno odgovornost jedinica lokalne samouprave te da je to tako svugdje drugdje u Europi.

Što se tiče privatnih iznajmljivača, koji se boje da ti takve mjere (povoljan najam mladima) spustile cijenu najmova, Mihaljinec Knežević je uvjerena da do toga sigurno ne bi došlo jer je ponuda jednostavno premala.

Zbog takvih cijena mnogo mladih ljudi i obitelji u Hrvatskoj o nekrentnini može samo sanjati. Mnogi se zbog toga nadaju novim subvencijama, iako se još ne zna kako će izgledati. No ipak se jedan model sve više spominje a to je bečki. Austrijanci, naime, stanove ne kupuju. Njih 220.000 samo u Beču živi u dugoročnom najmu.

Beč godišnje izgradi od 5 do 6.000 stanova. Kriterij za dobivanje su i primanja građana. Cijena najma definirana je ugovorom i ne može se mijenjati. Cijene su otprilike oko 330 eura za jednosobni stan, 470 eura za dvosobni, 650 eura za trosobni i 750 eura za četverosobni stan.

- Svaki se Austrijanac već sa 17 napunjenih godina može prijaviti za jedan takav društveni stan i može ga dobiti već u razdoblju od oko 2 godine, koliko je vrijeme čekanja na stan. Svaki student se može odmah prijaviti da dobije stan i ako mjesečno zaradi honorarno do 1000 eura, ne više. Onda mu grad za najam subvencionira 200 eura, kaže Snježana Herak, dopisnica Večernjeg lista iz Beča.