Publika je dobila ono po što je došla, pa i nešto više od toga. Političkim rječnikom, dobila je koaliciju jakih glazbenika među kojima, tako se čini, nema egoizama koji bi priječili suradnju. Štoviše, rezultati su jako dobri, no bi li mogli biti i bolji? Itekako. Iako, pogotovo kada se o Gibonniju radi, izgleda kao da je dosegao svoj maksimum, upravo ovakva glazbena sjedinjenja pokazuju da može ići i dalje, jer još je ostalo neistraženih kutova i sporednih ulica

Neke stvari su u životu sigurne, a jedna od njih je da će Zlatan Stipišić Gibonni uvijek napuniti bilo koji prostor, od kluba do amfiteatra, kada dođe u Istru. Ovaj put ulozi su bili povećani jer je u četvrtak na Kaštel, u dvorište Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Gibo doveo i pijanističkog virtuoza Matiju Dedića koji je pojačao inače jaku postavu benda i dodao koloritu Gibinih koncertnih emocija neke nove nijanse.

Emotivno i novo

Emocije su na ovakvom koncertu važne, radi njih publika dolazi i plaća kartu, a Gibonni im ih obilato servira. Štogod otpjeva to je neki hit, pjesma s kojom se publika lako identificira, pjesma koja nakon svih ovih godina ne blijedi. Takvih pjesama Gibo ima u izobilju no, kao što smo već jednom napisali, voljeli bi da to malo protrese, da bar u nekim dijelovima koncerta prestane igrati na sigurno. Štoviše, preksinoćni koncert pokazao je upravo to da se nema čega bojati. Angažiranje Matije Dedića unijelo je malo svježine u nastup i malo je taj provjereni koktel promućkan i promiješan i rezultati su bili odlični u tom segmentu.

Iako se u početku možda i nije toliko vidjelo i čulo, nego je izgledalo kao da će Dedić statirati u Gibinoj kao i uvijek odlično pripremljenoj predstavi, uskoro je Dedić počeo usmjeravati Gibin brod pod oblačnim nebom. Prvo smo, nakon inače odlično izvedenog "Mirakula", pred kraj prve trećine koncerta, čuli "Ne plači" pokojnog Arsena Dedića, kada je Matijin glasovir najviše do tada došao do izražaja. Jesu li to geni ili je ostala neka duhovna veza između Matije i njegovog pokojnog oca, ovo je zvučalo kao nešto drukčije, krajnje iskreno čak i ne toliko zbog Arsenovih stihova koje je Gibo nizao s osjećajem poštovanja, koliko zbog Dedićeve instrumentalne ekspresije, što se nastavilo u još jednom klasiku za čije je strofe zaslužan Arsen, a to je "Loše vino". Nakon toga nezaobilazna Gibonnijeva "Tempera" koja počinje violinskim solom sjajnog Marka Ramljaka, no Dedić uskoro opet preuzima glavnu riječ, pa se čini kao da je ova pjesma pisana baš za njega. Ipak njegova virtuoznost vidi se pogotovo u skladbi "Libar" pa Dedić inače iznimno nadahnutu izvedbu Stipišića i benda diže na novu razinu, kao što će jedno tri, četiri skladbe kasnije učiniti s "Cesaricom". Ta je pjesma koju je proslavio pokojni Oliver Dragojević pak posebna priča, zbog nje su se Gibo i Oliver upoznali i započeli plodnu suradnju. Gledajući prema nebu, Gibonni se preksinoć emotivno zahvalio Dragojeviću, a nebo je malo potom uzvratilo laganom kišicom. Slučajnost i detalj kojem je suvišno pridavati neki dublji smisao, ali zanimljivo se poklopilo, pa šteta da se ne spomene.

Zdušna podrška

Od balada do bržih stvari, od prve do zadnje sekunde, publika je kao i obično, zdušno podržavala Gibonnija, Dedića i ekipu na pozornici. Skoro da nije bilo pjesme koju nisu zajedno otpjevali, što je uobičajen prizor na Gibinim nastupima. Osim što je tu k'o doma i vole ga k'o najrođenijeg, zbog pandemijskih okolnosti nije mogao nastupati sedam mjeseci i jedine dvije županije koje su mu za sada dopustile da održi koncerte su istarska i varaždinska, tako da mu je trebalo da se malo ispuca, raspjeva i dosita napriča kao da mu je ovo zadnji koncert dok se situacija s virusom ne promijeni. Tko zna... Zato je pozvao publiku da gušta, što je ona i učinila, bez imalo suzdržavanja, a Gibo im je kao pravi maher za komunikaciju s publikom uzvraćao, zahvaljivao i činio sve da učvrsti ionako čvrste veze njega i fanova te je stalno hvalio svoj bend koji zbilja radi sjajan posao. Zna čovjek svoj posao, još kako.

Na kraju, baš kad su oni kišni oblaci odlučili brzinski izbaciti svoj tekući teret nad Pulom, Gibo i Dedić odlučuju servirati dvije pjesme, jednu po Matijinom izboru a to je "Tajna vještina" i jednu po Gibonnijevom izboru, a to je "Galeb i ja".

- Ako vam ne bude draga, pravite se da je, poručuje publici prije no što se prepusti interpretaciji ovog Oliverovog klasika. Lipo mu je, vero da, ma lipo je i publici koja gotovo urlajući traži još. Kao dodatak dobiva "Činim pravu stvar". U redu, ali kada već ima toliko pjesama na izbor, zašto izvodi skladbu koju je već izveo u regularnom dijelu?

Publika je dobila ono po što je došla, pa i nešto više od toga. Političkim rječnikom, dobila je koaliciju jakih glazbenika među kojima, tako se čini, nema egoizama koji bi priječili suradnju. Štoviše, rezultati su jako dobri, no bi li mogli biti i bolji? Itekako. Iako, pogotovo kada se o Gibonniju radi, izgleda kao da je dosegao svoj maksimum, upravo ovakva glazbena sjedinjenja pokazuju da može ići i dalje, jer još je ostalo neistraženih kutova i sporednih ulica. Možda na idućem koncertu?

Povezane vijesti

• Versi i note za oduševljenu publiku - ONO ŠTO JE LIPO ČUVAJTE U USPOMENI
• Nastupio trio Dedić-Jurković-Grappone
• Zbog sinoćnjeg nevremena KONCERT VANNE VEČERAS NA KAŠTELU